Aktualnosti

Samoborska Župa sv. Anastazije mučenice proslavila je svoju nebesku zaštitnicu u srijedu 15. siječnja. Jutarnju misu predvodio je kapelan vlč. Krešimir Cervelin, a misu poldanicu vlč. Filip Marić, upravitelj Župe sv. Nikole biskupa u Jastrebarskom, u zajedništvu sa svećenicima Samoborsko-okićkog dekanata i gvardijanom franjevačkog samostana Uznesenja BDM u Samoboru fra Željkom Janjićem. 
 
Svečanu večernju misu predvodio je preč. Marko Kovač, biskupski vikar za pastoral i kancelar Nadbiskupskog duhovnog stola. Koncelebrirali su župnik preč. Ivica Cik, župnik Župe BDM od sedam žalosti u Velikom Trgovišću i Župe Sveta tri kralja u Velikoj Erpenji vlč. Luka Slijepčević, župni vikar u Župi Svete Obitelji u Zagrebu i u Župi sv. Jeronima u Zagrebu - Maksimir vlč. Filip Pranjić i župni vikar u Samoboru vlč. Krešimir Cervelin. Kod oltara je posluživao đakon vlč. Kristijan Kolonić.

Preč. Kovač u propovijedi je povezao život i djelovanje svete Anastazije i život o. Ante Gabrića, isusovca misionara, ističući njegovu poznatu misao: "Treba gorjeti i izgorjeti, a mi dimimo. Zašto ću ja dimiti, molim vas lijepo? Ja ne bih ništa drugo želio nego biti žrtva. Gori brate, pa izgori potpuno. Treba se pretvoriti u kandilo koje gori pred oltarom, na taj način čovjek ispuni svoj život, i ujedno dade život drugima. Treba gorjeti i izgorjeti, a mi dimimo. Zašto ću ja dimiti, molim vas lijepo? Sveta Anastazija svojim je životom gorjela i na kraju doslovno mučeništvom izgorjela tijelom za Gospodina, za Krista."

Govoreći o predanosti i požrtvovnosti sv. Anastazije, koja je u životu pomagala progonjene kršćane, propovjednik je podsjetio da naš život nije mnogo drugačiji od njenog jer su i naši dani ispunjeni trenucima mučeništva bez krvi, od znoja uma i srca. "Čini se da je teško spojiti ljubav u mučeništvo, ali bez boli, bez mučeništva, ne možemo živjeti u Božjoj ljubavi. Uostalom, taj najviši čin Krista koji je umro na križu, ujedno je i najviši čin njegove ljubavi. Naše dane treba preispitati i stoga živjeti u svjetlu i snazi ove ljubavi. Trebamo se preobraziti u pažljive učenike i učenice mnoge naše braće i sestara, svećenika, svetaca, mučenika koje danas častimo. Zašto ih častimo, zašto častimo sv. Anastaziju, ako ne zato da tražimo njihovu molitvu, njihov zagovor, da se izgrađujemo i poučavamo njihovim primjerom. Sveta Anastazija dobra je djela činila radosno, a raspeti i uskrsli Gospodin, kralj mučenika, dobri je i sveti učitelj koji nas poučava, koji nas izgrađuje, oblikuje u nove ljude za novi svijet, za nova vremena."

Na kraju mise župnik preč. Cik zahvalio svima koji su pomogli u pripremi I sudjelovali u slavlju trodnevnice i na sam dan svetkovine, osobito svim okupljenim članovima samoborskih udruga, bratovština i društava koji su svojim svečanim odorama i narodnim nošnjama uveličali ovu svečanost. Nakon završnog blagoslova okupljeni su vjernici imali priliku osobno se pokloniti i pomoliti pred relikvijama sv. Anastazije.
 
Samoborci su se za ovu svetkovinu pripremali trodnevnicom s prigodnim propovijedima đakona naše nadbiskupije. Na prvi dan trodnevnice propovijedao je vlč. Luka Žeželj, đakon na službi u Župi sv. Josipa na zagrebačkoj Trešnjevki; na drugi dan trodnevnice vlč. Ivan Iviček, đakon na službi u Župi BDM Snježne, Karlovac - Dubovac; a na treći dan trodnevnice vlč. Matko Filipović, đakon na službi u Župi sv. Marka Križevčanina u Zagrebu.