Aktualnosti

Župa sv. Franje Ksaverskog na zagrebačkom Ksaveru proslavila je u utorak 3. prosinca svetkovinu svog nebeskog zaštitnika. Središnje misno slavlje predvodio je požeški biskup mons. Ivo Martinović. Misno slavlje započelo je ulaznom procesijom i obredom kađenjem oltara i relikvija sv. Franje Ksaverskog.

Uvodeći u homiliju požeški je biskup podsjetio na pročitanu Božju riječ potaknuvši okupljene vjernike da pred sobom stave lik sv. Franje Ksaverskoga i poveznicu sa svojim životom. „Razmišljajući o riječi Božjoj koju smo čuli, zastanimo pred likom sv. Franje Ksaverskog, ali jednako tako i pred porukom koju je Gospodin dao nama, za naše vrijeme. Čuli smo kako prorok Jeremija opisuje svoje poslanje. Bog ga je predodredio od majčinog krila i šalje ga da bude Njegov glasnik, a u drugom čitanju Pavao govori o svojem poslanju - navješćivanju Evanđelja Isusa Krista kojemu je dano, kojem nije to plaća nego čin ljubavi prema Gospodinu. U Evanđelju pak sv. Marko opisuje kako Krist nakon uskrsnuća daje učenicima nalog da krste i da učine sve narode Njegovim učenicima. To poslanje koje su apostoli primili od Isusa Krista, poslanje Crkve, do danas je ostalo isto kroz čitavu povijest jer je Krist nepromjenjiv u svojoj poruci. Njegovu poruku i riječi u svojem životu prepoznao je i sv. Franjo Ksaverski. Zanimljiv je taj mladić koji je potekao iz bogate španjolske obitelji, imao je veliku karijeru, da je sve ostavio i pošao putem Isusa Krista kako bi ostvario ove riječi koje smo čuli u Evanđelju: “Idite, krstite u moje ime sve narode!”

Nadalje, propovjednik je naglasio da je sv. Franjo Ksaverski bio misionar u Indiji, Japanu, da je ostavio sve ono za čime je današnji, a i ondašnji čovjek težio u svojem životu. Od bogatstva do materijalnog ostvarenja i karijere. „On je to ostavio da se posveti običnom čovjeku, neuku, siromahu, bolesniku, gladnome. To je činio jer ga je zahvatila ljubav prema Isusu Kristu i to je ključno zašto je postao velik svetac diljem svijeta.”

Govoreći o odnosu vjere i razuma biskup Martinović rekao je da su „Crkvi hitno potrebne osobe čvrste i duboke vjere, ozbiljne kulture i nepatvorenog ljudskog i društvenog osjećaja, redovnici i svećenici koji će posvetiti svoj život upravo odlaskom na te granice. Svjedočenju i pomaganju u shvaćanju da postoji baš naprotiv, duboka usklađenost između vjere i razuma, evanđeoskog duha, žeđ za pravdom i zauzetošću za mirom. Samo će tako biti moguće pokazati pravo lice Gospodinovo tolikima oko nas koje ostaje skriveno i neprepoznatljivo. Kristovo srce i lice najjasnije se danas pokazuje i ostvaruje u Euharistiji koja je znak i mjesto prisutnosti Uskrsloga Spasitelja. Euharistija je mjesto u kojem osjećamo Božju prisutnost i primamo Njegovu snagu da poput sv. Franje Ksaverskoga svjedočimo ljubav Božju”, zaključio je biskup Martinović.