Aktualnosti

U subotu, 19. siječnja 2019., u vivodinskoj župi proslavljen je sveti Vinko, zaštitnik vinogradara. U nazočnosti domaćih vjernika, vinogradara, prijatelja Vivodine iz susjedne Slovenije, predstavnika grada Ozlja i grada Karlovca započeli smo svetom misom proslavu nebeskog zaštitnika vinogradara, svetog Vinka, čiji se lik u našoj župnoj crkvi nalazi na glavnom oltaru u društvu još dvojice đakona: svetog Lovre i svetog Stjepana.

Prisjećajući se mnogih naših predaka koji su nam usadili ljubav prema trsu župnik Andrija Markač istaknuo je da kao što pšenično zrno mora umrijeti da bi donijelo obilat rod, tako i trs treba obrezati da bi rodio. Te nastavio: „Iako je naš život neminovno povezan sa znojem, mukotrpnim radom, treba biti ustrajan poput svetog Vinka koji je služio i Bogu i čovjeku te ne gubiti nadu, već ustrajati. Unatoč tome da je sve više zapuštenih polja, njiva i vinograda, treba tražiti poticaj u vjeri kao što su se i Izraelci kada su se vraćali iz izgnanstva radovali i pjevali pjesme zahvalnice.“



Nakon svete mise uslijedio je blagoslov vinograda i prvo rezanje čime je simbolički otvorena još jedna vinogradarska sezona, a „koja neka ne bude tako dobra kao što je bila prošla“ što nam je svima poželio predsjednik Udruge vinogradara, vinara i voćara Ozalj, Darko Vrbanek.

U nedjelju, 20. siječnja 2019., u vivodinskoj župi proslavljen sveti Antun pustinjak.

Budući da je desni sporedni oltar u kapeli Svetog Ivana Krstitelja u Stojavnicama posvećen svetom Antunu pustinjaku, svake se godine na samo Antunovo, 17. siječnja i nedjelju nakon samog blagadana slavi njegov blagdan. Oba dana našu kapelu posjete brojni domaći hodočasnici pješačeći iz okolnih sela, ali i iz susjedne Slovenije.



Nedjeljno misno slavlje predvodio je domaći župnik Andrija Markač te se u svojoj propovijedi između ostalog osvrnuo na prvo Isusovo čudo u Kani Galilejskoj kada je vodu pretvorio u vino: „To prvo čudo dogodilo se na svadbi. Uzvanici na svadbi 'zaboravljaju' svoje probleme i brige te uživaju u svadbenim radostima. Tako i slika o kraljevstvu nebeskom kao o svadbi svima nama čini se bliža, prihvatljivija. Kao što su najprostiji ljudi poput pastira bili prvi koji su saznali za betlehemsko čudo, tako i ovdje na svadbi su upravo sluge, priprosti ljudi, prvi svjedoci Isusova čuda.

Oni su nam poticaj i svima nama znak da u kraljevstvo Božje nisu pozvani samo neki, neki odabrani, predodređeni, nego svi mi smo pozvani. Tu nam je i sveti Antun pustinjak ostavio poučan primjer kako živjeti i raditi, a sveti nam je Pavao to potvrdio – jedno smo u Gospodinu! Ma gdje god se čovjek nalazio, bez obzira koje profesije bio, dužan je prihvatiti križ svakodnevice, iako bi čovjek mogao reći da nema volje nizašto. Duh Sveti je onaj koji nas jača, koji nas potiče. Ako čovjek želi živjeti za Boga, mora biti radin, mora sam zarađivati kruh i zahvaljivati.“