Aktualnosti

U Župi i svetištu sv. Antuna Padovanskoga u Sesvetskim Selima svečano je u petak 13. lipnja proslavljena svetkovina sv. Antuna središnjim misnim slavljem koje je predvodio hvarski biskup Ranko Vidović.

Misno slavlje započelo je ulaznom procesijom, a nakon službe riječi hvarski biskup Ranko Vidović u homiliji se osvrnuo na značaj svetkovine sv. Antuna Padovanskog naglasivši da sv. Antuna „svi svojataju, žele ga za sebe, udomili bi ga u svojoj stvarnosti kao odgovor na sve njihove potrebe. Ta on je miljenik Božji! Da, braćo i sestre, donekle imamo pravo na takav stav. Ta Bog nam je svetce i podario kao posrednike milosti i da nam nije njihovog zagovora ne znam gdje bismo na kraju i završili, ali braćo i sestre, ne smijemo ostati na toj zagovorničkoj razini smatrajući da bi oni mogli riješiti naš problem, a da bismo mi trebali dalje živjeti na svoj način. Postoji puno važniji razlog zbog kojega nam je Bog dao svetce pa i sv. Antuna. Oni su najprije tu da nam budu živi i trajni podsjetnik na temeljni poziv koji je Bog položio kao sjeme u srce svakoga čovjeka. Taj je temeljni poziv - poziv na svetost! Biti svet znači biti kao Otac nebeski jer smo na njegovu sliku stvoreni, a što sam sličniji Bogu to sam svetiji. Sv. Antun nas uči što znači biti svet. To znači - biti svet znači biti normalan! Sve izvan toga je nenormalno jer me Bog stvorio za svetost“, poručio je biskup Vidović te primijetio da postoji poteškoća govora o svetosti i otpor kada se o toj temi govori ili potiče na takav život.

Nadalje, osvrnuvši se na život sv. Antuna biskup Vidović spomenuo je da je sv. Antun imao roditelje koji su bili plemićkoga roda, a to je pretpostavljalo da će i život sv. Antuna biti obasjan svjetlom budućnošću, ali su njegovi roditelji više vodili računa o krjepostima i plodovima kršćanstva nego o plemstvu. „Na pijedestalu njihova života bio je Bog. Nastojali su da svim silama krjeposti usade u srce i dušu, u narav svojega djeteta i uspjeli su u tome! On je zarana postao kao dijete bio priključen na Božju “stanicu”, naslonjen na Isusa Krista. Tu je čuo poziv i odatle njegov odaziv. Tu je Antun započeo let put nebesa, u obitelji, u gnijezdu. Braćo i sestre, često slušam roditelje koji planiraju život za svoju djecu pa ostajem tužan i razočaran koliko plitkoće u tim planovima. Ništa neće biti ako ih ne naučimo lekciju života i ako se ne znaju otvoriti za riječ Božju, ako ne komuniciraju s Bogom jer vi ne komunicirate s Njim - ništa od njih neće biti! Ja vam istinu govorim! Otac i majka su samo povjerenici Božji. Da koga od nas Bog nije pozvao na život imenom ne bi ga ni bilo. Vi ste povjerenici Božji, dva krila kojima Bog želi zaštiti i povesti u život vašu djecu i ako kao roditelji zakažete kakva će vam biti djeca“, upitao je propovjednik naglasivši da smo dužni ostaviti oporuku života, ne onu materijalnu koja donosi razdor i neprijateljstvo već onu životnu za budućnost.

Na kraju homilije propovjednik se osvrnuo na primjer sv. Augustina, čovjeka koji je koristio svaku priliku i nepriliku ne bi li zadovoljio svoje strasti, ali upoznavši Boga živoga odlučio je postati svet vjerujući da i on, kao i drugi to može. Naposljetku, nakon misnoga slavlja biskup Vidović blagoslovio je djecu s ljiljanima u ruci te uputio završni blagoslov.