Aktualnosti

Euharistijsko slavlje prvog od 13 utoraka sv. Antunu, na svetkovinu sv. Josipa, 19. ožujka u Župi sv. Antuna Padovanskoga na zagrebačkom Svetom Duhu predvodio je župnik Župe sv. Petra u Vatikanu fra Agnello Stoia.

Na početku misnog slavlja sve prisutne pozdravio je župnik i rektor Bazilike fra Ivan Marija Lotar rekavši da je silna radost prisutna u srcima jer je započela pobožnost „13 utoraka sv. Antunu“. Također je čestitao imendan svima koji nose ime sv. Josipa. Zahvalio je medijima na prenošenju misnih slavlja te je posebno pozdravio „Papinoga župnika“ fra Agnella Stoiju. „Dragi brate Agnello, dobrodošao među nas! Ti si hodočasnik nad hodočasnicima i hodočasnik među hodočasnicima, ali i brat koji je došao ohrabriti svoju braću iz samih temelja Katoličke Crkve“, rekao je fra Lotar te mu u ime župne zajednice poklonio sliku autorice Anijane Gajić.

Predvoditelj slavlja na početku homilije zahvalio je provincijalnom ministru Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca fra Miljenku Hontiću na pozivu te je pozdravio sve okupljene, kao i one koji su pratili misu putem medija.

Kazao je da zna da se sveti Josip, čuvar sveopće Crkve, posebno časti i kao zaštitnik Hrvatske. Potom se osvrnuo na naviještena liturgijska čitanja povezujući Abrahama i sv. Josipa. Istaknuo je da su obojica bili pravedni. „Očito je, bilo za Abrahama bilo za Josipa, da biti pravedan pred Bogom ne znači jednostavno se prilagoditi zapovijedima, pa bile one i obvezujuće. Naprotiv, stavljeni u teško stanje ovi ih nadilaze vjerom, nadajući se protiv svake nade, stavivši se u stanje traženja, da se Bog očituje kao Bog slobode i života. Na koncu će Abraham dobiti Izaka zdrava i spašenog, a Josip će Mariju uzeti za svoju ženu“, rekao je propovjednik.

Potom je poručio da je Abraham postao otac mnoštva jer je znao dati slobodu sinu Izaki, a Josip je uzeo k sebi Mariju i posvojio Isusa kao vlastitog sina te ga tako povezao s potomstvom kralja Davida. „Uz to, Gabrijel mu tumači kako će ovo dijete biti na spasenje svojeg Naroda, štoviše, baš će on sam biti Spasitelj“, naglasio je.

U nastavku je fra Stoia rekao da je sv. Antun bio oduševljen primjerom prvih franjevačkih mučenika, u Coimbri napustio samostan regularnih kanonika svetog Augustina, da bi navukao skromnu odjeću Male braće u crkvi sv. Antuna opata. „Želio je dati život za Krista, propovijedati među nevjernicima i podnijeti mučeništvo. Tako je naumio ostvariti svoj ulazak među Malu braću i poduzeti odlazak u Maroko, ali je Gospodin drugačije odredio za mladoga i zanosnoga franjevca, koji će vrlo brzo doživjeti teško razočaranje“, kazao je podsjetivši na brodolom na obalama Sicilije. Dodao je da je to bio i „brodolom njegovih snova o mučeništvu“.

„Trebalo je krenuti drugim smjerom, ali kojim putem? Sve je žrtvovao radi ostvarenja svojeg nauma, a sada mu ništa od toga nije ostalo u ruci. Što je trebao učiniti, kamo je trebao ići?“, zapitao se propovjednik te podsjetio na „kapitul na rogožinama“ 1221. godine, nakon kojega je Antun bio poslan u samotište na Montepoalu da osigura dnevnu misu zajednici braće u šumi. „Da su to vidjeli njegovi bogati rođaci i kanonička subraća: kakav je to samo kraj ovaj njihov dočekao. I kakvo razočaranje za siromašnoga brata Antuna!“, rekao je.

Potom je ustvrdio da se i Antun, poput Abrahama i Josipa, našao u teškoj situaciji u kojoj treba odgovoriti očima vjere postavivši sebe u stanje traženja. „Vjerovati, ustrajati i, konačno, procvasti postavši ocem. Znamo svi dobro kako se nastavila ove prekrasna duhovna pustolovina našega dragoga svetog Antuna. Ali kušnja kroz koju je prošao bila je doista jako velika, te je i on vjerovao protiv svake nade, povjerivši se Bogu sve do kraja“, naglasio je župnik vatikanske Župe sv. Petra.

Okupljene je podsjetio da takva duhovna iskustva nisu strana nijednom vjerniku te dodao da se "na poslu, s prijateljima, u obitelji, u raznim okolnostima života i naši snovi, i naši nacrti, i naša očekivanja, ako želimo biti pravi učenici Gospodinovi, konkretiziraju u odabiru koji se može mjeriti s Kristovim križem. A to su okolnosti koje često ne ovise o našoj osobnoj volji“.

Potom se prisjetio studija s fra Miljenkom u Seraphicumu početkom ratnih 90-ih godina te dodao da se i danas čini da je svijet poludio. „Čini se kao da se pomračilo svjetlo razuma, a kao da su i nestali temeljni znakovi čovještva. Naša se vjera izražava poput nade protiv svake nade, kao što nas papa Franjo poziva da poduzmemo u ovo vrijeme priprave na Jubilej kojemu nije slučajno odabrano geslo ‘Hodočasnici nade’“, rekao je fra Stoia i citirao Papine riječi izrečene na Svjetskom danu mladih u Lisabonu.

Na kraju homilije poručio je da mu je poznata i čudesna zaštita Majke Božje od Kamenitih vrata. „Pod pepelom ljudskih nesreća, kada se rasplinjuju naši snovi i naša iščekivanja odlaze u dim, neka vas lik Djevice od Kamentih vrata, naša Gospa od nade, uvijek razvedruje i hrabri vjerovati u Kristovo evanđelje, da biste se nadali protiv svake nade i ponovno procvali, život obnovivši iz pepela“, zaključio je.

Na kraju mise župnik fra Lotar zahvalio je svima, napose onima koji godinama dolaze častiti sv. Antuna. Fra Agnellu je zahvalio što je došao u Hrvatsku istaknuvši da je siguran kako je njegov dolazak bila neizmjerna milost za sve prisutne.