Aktualnosti

Braćo i sestre!

1. Lijepo je vratiti se onamo gdje je sve počelo. Čovjek se treba znati vratiti onamo odakle je krenuo, jer dobro je moći se mirno vratiti svojim izvorima.

Zahvaljujem Trojednome Bogu što danas, u Veloj crikvi u Vrbniku, zajedno s vama slavim Zlatnu misu. Prije pedeset godina na današnji dan, na blagdan sv. Mateja apostola, 21. rujna 1975. godine, bila je kao i danas lijepa rujanska nedjelja, koja je ovu crkvu i ovu drevnu župu vidjela u radosnom slavlju Mlade mise, onako kako se to običava činiti u Vrbniku.

2. Zahvaljujem svima vama, braćo i sestre, na zajedništvu u ovom Slavlju. Posebno izričem zahvalu biskupu domaćinu, mons. Ivici Petanjku. Njemu Pastiru Krčke Crkve zahvaljujem i na održanoj homiliji. Biskup krčki u miru mons. Valter Župan u čestitci je napisao da uzimajući u obzir svoju tjelesnu uvjetovanost smatra da je razboritije suzdržati se od fizičkog sudjelovanja u proslavi.

Srdačno zahvaljujem našem metropoliti mons. Mati Uziniću, nadbiskupu riječkom i biskupu gospićko-senjskom mons. Marku Medu, te biskupu porečkom i pulskom u miru mons. Ivanu Milovanu, što su kao pastiri u Riječkoj crkvenoj pokrajini svojim sudjelovanje uzveličali ovo Slavlje u Vrbniku i dali mu osobitu eklezijalnu odliku.

Draga mi je nazočnost svećenika, redovnika i redovnica iz Krčke biskupije, drugih biskupija Riječke metropolije i Zagrebačke nadbiskupije.

Posebno pozdravljam svoju sestru i braću, nećakinje i nećake s njihovim obiteljima te rodbinu, prijatelje, znance i goste.

3. Zlatnu misu slavim u Vrbniku gdje sam prije pedeset godina, dana 21. rujna 1975. godine, slavio Mladu misu. Kako tada, tako i danas, ovoga i ovakvoga slavlja ne bi bilo bez vas, dragi moji Vrbničani. Kako ovdje ne misliti na podršku i radost koju ste očitovali prigodom moje Mlade mise, ili imenovanja za krčkog biskupa, pa zagrebačkog nadbiskupa te kardinala Rimske Crkve?

Potrebno je danas ovdje naglasiti kako svih tih imenovanja ne bi bilo, da prije toga nije bilo vas, vaše vjere, vaših molitava, vašega kršćanskoga svjedočenja. Stoga je i trebalo doći danas ovamo, na korijene i izvore, u ovo blagoslovljeno zavičajno mjesto, gdje sam započeo svoj život u svjetlu vjere. Od srca vam zahvaljujem na podršci i zajedništvu. Sve vas imam u svojim molitvama, posebno vrbničke obitelji te djecu i mlade.

Pozdravljam načelnika Općine Vrbnik gospodina Dragana Zahiju i vrbničkog plovana i dekana mons. Ivana Brnića. Zahvaljujem vam za organizaciju ovoga Slavlja. Draga mi je i nazočnost gospodina Daria Vasilića, gradonačelnika Grada Krka.

4. Draga braćo i sestre, Providnost je htjela da smo se prije pedeset godina, nedjelju ranije, 14. rujna 1975. godine, neki od nas okupili u Đakovu na slavlju redovničkih zavjeta S. Kristine Marije Toljanić, a nedjelju poslije, 28. rujna 1975. godine, opet mnogi u Vrbniku na mladoj misi fra Mate Polonija. Nas troje pripadamo istoj generaciji 1949. godine, polazili smo isti razred Osnovne škole u Vrbniku i hvala Bogu danas smo ovdje zajedno sa svojim vršnjakinjama i vršnjacima, jer nam je Bog podario još ovozemnih dana, a molimo i za one naše iz istoga godišta, koji su nas pretekli i prešli na drugu obalu života.

Kao i prije pedeset godina i danas smo sabrani na slavlju Mise u vrbničkoj župnoj crkvi Uznesenja Marijina. Početci su važni, a među njima posebno mjesto ima župna crkva, koja nas okuplja u svim prigodama našega života. Ovamo dolaze Vrbničani svake nedjelje i blagdana, ovdje se i dnevno okuplja vjernička zajednica.

Ovdje sve govori jezikom spomena i susreta: slike i kipovi, blagoslovljena voda i tamjan, zvukovi zvona i procesije. A svečane proslave Naslovnice naše župne crkve svete Marije na nebo uznesene i zaštitnika našega mjesta svetog Ivana Krstitelja, biblijska čitanja na njihove svetkovine, prigodne molitve i pjesme oblikovali su našu duhovnost i naš pristup životnim pitanjima. Njihove fešte daju dušu našim slavljima i običajima. Vrbnik i Crkva međusobno se prožimaju.

5. Dobro je danas ovdje naglasiti da zvanje svećenika nije prvotno plod nastojanja pojedinca. U njemu je otajstvo Crkve, od početka, od skrovitih titranja do prepoznavanja u zajednici vjernika. Stoga misleći i danas na svoj životni put mogu reći da povijest moga svećeničkoga zvanja iznad svega poznaje Bog. U svojem najdubljem sloju svako je svećeničko zvanje veliko otajstvo i dar koji beskrajno nadilazi čovjeka. Svaki od nas svećenika jasno to doživljava u svom životu. Pred veličinom toga dara osjećamo koliko smo za nj neprikladni. Kad govorimo o svećeništvo ili kada dajemo svjedočanstvo o njemu moramo to činiti s velikom poniznošću svjesni da nas je Bog pozvao ne po našim djelima, nego po svojem naumu i milosti.

Prebirući u mislima svoj životni put u mom srcu neprestano raste zahvalnost prema mnogima kojima sam nastanjen, počevši od dragih pokojnih roditelja Dinke i Ivana do tolikih dobrih duša čija je ljubav samo Bogu znana. Zahvalan sam Bogu što su se na mom putu prema svećeništvu našli mnogi vrsni učitelji, odgojitelji, profesori. Rado bih ih poimence spomenuo, ali za to će se pružiti mogućnost nekom drugom prigodom. Ovdje samo spominjem svoga zareditelja, dobrog i mudrog biskupa Karmela Zazinovića.

6. Sada iz dubine duše izviru emocije i namjere. Spontano se postavlja pitanje: jesam li odgovorio na toliku milost? Naša je utjeha što Bogu prepuštamo sud. Na nama je da se povjerimo Njegovom neizmjernom milosrđu s dužnom molitvom hvale i zahvaljivanja.

Nikad ne prestanimo zahvaljivati Gospodinu. I molimo, dragi prijatelji, dragi Vrbničani, draga braćo i sestre, jedni za druge.

Poštujmo se međusobno i pomažimo jedni druge!

U miru živite i Božji blagoslov neka ostane vazda s vama. Amen.