Aktualnosti

 
1. "Dragi prijatelji (…), pogledajmo na nebo i vidjet ćemo pravu zvijezdu koja će nas dovesti do Betlehema. Otvorimo uši i čut ćemo pjev anđela. Zapjevajmo i mi s njima. Pođimo i poklonimo se Isusu noseći mu darove dobrih djela". (J. Jerneić, Intervju, "Caritas", prosinac 2016.)

Draga braćo i sestre!

Riječi su to mons. Jurja Jerneića, koga je dobri Bog, pred sam Božić, 22. prosinca 2025. godine, pozvao k sebi da bi se s mnogim darovima dobrih djela pridružio nebeskom božićnom pjevu anđela.

Tužna i na izgled iznenadna vijest o smrti mons. Jerneića pogodila nas je. Ljudski žalimo i vjernički molimo. Ipak mogu posvjedočiti, i na temelju zadnjih telefonskih razgovora s njime, da je naš subrat svećenik Juraj, sebi svojstvenim osjećajem za realnost, kršćanski predano i svjesno ulazio u otajstvo svojega posljednjeg putovanja i pripremao se za smrt, vjerujući da će ga dočekati Isus Krist, kojemu je u Crkvi služio. A i sam ga je Gospodin uslišio prema zazivu što ga je u slavlju Euharistije, kojoj je predsjedao posljednjih dana, u Molitvi vjernika često dodavao: "Poštedi nas, Gospodine, od duge i teške patnje u bolesti".

2. Gospodar života i smrti pozvao je našega subrata svećenika mons. Jurja Jerneića k sebi u 72. godini života i 45. godini svećeništva. Naš dragi Pokojnik bio je od Boga obdaren mnogim talentima. Neke je razvijao redovitim školovanjem, a druge osobnim nastojanjem. On se u životu nije štedio, neumorno je radio i Kristovom se ljubavlju davao do zadnjega dana svoga ovozemnoga putovanja. Mons. Jerneić ostavlja nam iza sebe spomena vrijedan trag.

On bio je svećenik koji je ljubio Crkvu i živio za Crkvu. A u Crkvi je tijekom godina svoga plodnoga svećeničkoga života revno i odano obnašao mnoge i raznovrsne službe, od raznih župa do središnjih ustanova Nadbiskupije. Mons. Jerneića zahvalno nosim u svom srcu, kao dragoga suradnika, koji je bio uvijek svećenički raspoloživ i odgovorno spreman preuzeti zadatak koji mu je po potrebi službe bio povjeren.

Svećenik Juraj nastojao je usklađivati svoje srce po Srcu Isusovu. Bio je čovjek velika srca, koje je Kristovom ljubavlju kucalo za ljude što ih je susretao i kojima je bio kao svećenik poslan služiti. Resila ga je prepoznatljiva pastoralna ljubav. Nju je svjedočio na raznim župama, prije rata, u Domovinskom ratu, u progonstvu i u obnovi. Oko sebe je širio vedrinu i toplinu, blizinu i prihvaćanje.

Mnogo je pridonio da se Svećenički dom sv. Josipa u Zagrebu razvio u ustanovu primjerenoga života za svećenike. A njegova odluka da mu posljednje počivalište bude u maloj Župi sv. Mihaela u Kalju na Žumberku govori o njegovu konkretnom predanju i blizini prema čovjeku, svakom čovjeku, malom čovjeku. Bio je apostol Caritasa.

3. U ovom molitvenom zajedništvu, u Bogoslužnom prostoru blaženoga Alojzija Stepinca, izražavam kršćansku sućut Pokojnikovoj braći: Andriji i Nikoli, sestri Katici, kao i djeci pokojne sestre Ane, nećaku svećeniku Josipu, svim nećakinjama i nećacima, svekolikoj rodbini, prijateljima i znancima, te nekadašnjim i sadašnjim župljanima. Sa zahvalnošću ovdje spominjem časne redovnice Družbe Sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga, koje su svjedočile i svjedoče milosrdnu ljubav u Svećeničkom domu sv. Josipa u Zagrebu, napose danas zahvaljujem Sestri Kristijani i Sestri Magdaleni te svim zaposlenicima Doma.

U ovom susretu molitve povezan je kler Crkve zagrebačke na čelu s našim nadbiskupom Draženom u zajedništvu kršćanske sućuti.

Dok dragoga i veoma zaslužnoga svećenika mons. Jurja Jerneića pratimo na posljednji počinak, zahvaljujemo Svemogućem za dar Pokojnikova života i službe te ga preporučujemo Božjem milosrđu i s puno povjerenja ponavljam riječi našega Gospodina Isusa Krista: "Valjaš, slugo dobro i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost Gospodara svoga" (Mt 25,23).