Euharistijsko slavlje sedmog od 13 utoraka sv. Antunu, 30. travnja, u Župi sv. Antuna Padovanskoga na zagrebačkom Svetom Duhu predvodio je fra Igor Salmič.
Na početku mise sve prisutne je pozdravio glasnogovornik Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca fra Vladimir Vidović. Spomenuo je da se u ponedjeljak i utorak održao izvanredni provincijski kapitul. „Mi franjevci konventualci, nasljedujući primjer svoga svetog utemeljitelja, svjesni smo da je poruka ovoga velikana duha i danas aktualna, a njegov život trajna je inspiracija mnogima, a nama franjevcima i obveza. Svjesni smo svojih slabosti i ograničenja, ali i odgovornosti za povjereni narod s kojim koračamo zajedno prema vječnosti. Promišljali smo ovih dana kako još bolje i više aktualizirati velike ideje koje nam je ostavio naš sveti utemeljitelj“, rekao je fra Vidović.
Fra Salmič u homiliji je promišljao o zazivu krunice sv. Antunu, koji glasi: „Naš je život sličan lađi na uzburkanu moru: valovi neurednih strasti i oluje zlih primjera prijete našem spasenju. Divni sv. Antune, sjajnim svojim svjetlom privedi nas u luku vječnoga spasenja.“ Poručio je da će pokušati dublje istražiti sintagmu
uzburkano more ili
oluja. „More se inače doživljava kao prijetnja, kao opasnost koju treba izbjeći. Ali je li uvijek tako? Sveti Franjo i sveti Antun nam pokazuju da oluja može neočekivano donijeti i neke pozitivne stvari“, rekao je propovjednik te podsjetio da je sv. Franju bura neočekivano odnijela u Dalmaciju, a sv. Antuna u Italiju.
„Bez tih oluja Hrvatska ne bi mogla ugostiti svetog Franju i osnovati prve franjevačke zajednice na samom početku, a bez valova i oluja danas ne bismo čuli za svetog Antuna Padovanskog, jednog od najvećih teologa i propovjednika svoga vremena. Proslavio se upravo u Italiji, kamo nije htio ići. Tako da su oluje ponekad neophodne“, istaknuo je dodavši da je potrebno pouzdati se u Boga koji zna što je najbolje za svakog čovjeka.
Fra Salmič istaknuo je da Gospodin ponekad želi čovjeka probuditi iz sna lažnog mira. „Nemir je neophodan da bismo mogli drugačije sagledati svoj život. Kad nam je previše dobro, Gospodin ne može učiniti puno, ne može promijeniti smjer našeg života. U dvorac pun bogatstva i oholosti, Gospodin ne može ući. Treba nam, dakle, jak vjetar, oluja, koja mijenja naše poglede i naše odluke. Oluje ne uništavaju naše snove, već ih pročišćavaju, čine stvarnijima“, naglasio je te dodao da je svaki kršćanin već doživio iskustvo oluje. „To se dogodilo u trenutku našeg krštenja, kada smo umrli samima sebi i uskrsnuli s Kristom. To je trenutak u kojem smo odustali od našega načina gledanja stvari i bili uronjeni u Krista, u njegov pogled, u novi život“, rekao je istaknuvši da oluja može biti pozitivna ako se čovjek prepusti Bogu.
Kazao je nadalje da postoji i „druga strana medalje“, a to je da oluja predstavlja nešto negativno. „Gospodin nije samo netko tko ‘stvara’ oluje ili tko izaziva nemir u srcu, nego prije svega smiruje vode i oluje. Koliko puta vidimo Gospodina kako prijeti moru: ‘Umiri se, utihni!’ Danas u evanđelju Isus umiruje svoje učenike: ‘Neka se ne uznemiruje srce vaše i ne bojte se’“, podsjetio je propovjednik te se osvrnuo na spomenuti zaziv iz krunice sv. Antunu govoreći da su glavne strasti ljubav i mržnja, želja i strah, radost, tuga i ljutnja. Spomenuo je također i citat sv. Augustina: „Strasti su loše ako je ljubav loša, dobre su ako je ljubav dobra.“ Istaknuo je da je ljubav loša kada nije usmjerena na dobro drugoga.
„Postoji oblik strasti/osjećaja, često skriven, koji ne želi dobro drugima i koji šteti našim međuljudskim odnosima, a to je zavist“, kazao je te podsjetio na Opomene sv. Franje u kojima svetac govori da je zavist grijeh hule „jer zavidi samome Svevišnjemu“. Pojasnio je da je to zato što je Bog izvor svakoga dobra te da on čini dobro u čovjeku. „Ova svijest je nezamjenjiva u našim ljudskim odnosima. Ako zavidim svom bratu, prijatelju, kolegi zbog neke kvalitete ili stava, u konačnici zavidim Bogu koji je učinio dobro po toj osobi. A ako zavidim Svevišnjem, padam u najveći grijeh, a to je bogohuljenje. Kad zavidim drugome, duboko u sebi želim spriječiti Boga da čini dobro“, naglasio je dodavši da zavist sa sobom nosi veliku laž - „uvjerenje da je netko drugi uzeo nešto što pripada meni“.
Potom je poručio da je pravi lijek protiv zavisti molitva zahvale Bogu za sve što čini preko drugih ljudi. „Zamolimo Gospodina za milost da znamo kako to činiti u našem najjednostavnijem svakodnevnom životu. Neka nas sveti Antun, krotak i ponizan čovjek, zagovara da imamo dobre misli i osjećaje prema drugima“, zaključio je fra Salmič.
Na kraju euharistijskoga slavlja, župnik i rektor bazilike fra Ivan Marija Lotar zahvalio je svima na sudjelovanju.
