Aktualnosti

Euharistijsko slavlje šestog od 13 utoraka sv. Antunu, 23. travnja, u Župi sv. Antuna Padovanskoga na zagrebačkom Svetom Duhu predvodio je fra Ante Vučković. Na početku misnog slavlja sve prisutne pozdravio je župnik i rektor Bazilike fra Ivan Marija Lotar.

Fra Ante se u homiliji osvrnuo na riječi iz naviještenog Evanđelja, istaknuvši rečenicu: „Bila je zima.“ Kazao je da su tako jednostavne rečenice toliko važne da se sve oko njih zbije. Naglasio je da je spomenuta rečenica važna jer je hram „mjesto susreta s Bogom koji je život, a kad je zima, život je zaleđen. Zato što je hram mjesto susreta u toplini, a bila je zima“, rekao je te dodao da, ako se želi razumjeti ta rečenica, potrebno je doći do kraja teksta.

Poručio je da je hladni hram katastrofa. „Hram se može pretvoriti u hladno mjesto, mjesto neprihvaćanja, odbijanja, čak Boga samoga, njega koji dolazi kao život i svjetlo“, rekao je. Potom je upitao gdje će onda Bog otići te dao odgovor - ondje gdje se sjeća da je bilo „toplo“, na Jordan gdje se krstio i gdje se susreo s Ivanom Krstiteljem.

Propovjednik je istaknuo da se čini kao da evanđelist Ivan želi reći da je Isus u središtu svakog govora o hramu. Podsjetio je kako je Isus opomenuo Židove da ne vjeruju dodavši da čovjek ne može vjerovati ako pripada negdje drugdje. „On [Isus] hoće da razumijemo: vjera znači pripadati njemu umom, srcem, životom“, naglasio je te dodao da čovjek živi tako što živi za nekoga.

Poručio je da ovce o kojima Isus govori nisu ovce koje slušaju nekoga bez slobode, nego su jedine u stanju iskusiti slobodu slušajući njegov glas. „On kaže jedno iznimno važno obilježje, a to je: ‘Ja ih poznajem.’“, rekao je te dodao da ništa nije tako duboko za ljudski život doli otkriće da „Bog mene poznaje“.

Fra Ante istaknuo je da se Isus predstavlja kao štit svojih od svih onih koji im žele ugrabiti život. „Mi pripadamo Kristu jer smo ušli u odnos s njime krštenjem, a krštenje je neka vrsta duhovnog imuniteta“, rekao je potaknuvši okupljene da uoče kako vjera znači pripadati Bogu.

Povezujući naviješteni ulomak sa sv. Antunom, poručio je da je on sam najprije pripadao Kristu pa je išao za njim, slušao njegov glas, a onda napravio još više - otkrio da može, iz poslušnosti njemu, pomoći drugima da otkriju kako pripadati Kristu. „Nema nikoga tko bi uzvjerovao i dopustio da mu Bog ogrije srce, a da se drugi ne bi mogli ogrijati o njega“, naglasio je.

Rekao je okupljenima da je svatko od njih hram te ih je potaknuo na promišljanje je li u njihovoj blizini drugima hladno ili toplo, bježe li drugi od njih ili dolaze k njima kao što je Isus došao na Jordan. „To je jedan važan test i po tom testu možemo se orijentirati u svome životu. Ne samo da nama treba toplina hrama, nego poput sv. Ante možemo učiti kako toplinu iz hrama, iz odnosa s Bogom primiti u sebe i širiti je“, kazao je propovjednik te potaknuo nazočne da promisle i koje je to mjesto za njih gdje se osjećaju zaštićeno od „hladnoće svijeta“.