Aktualnosti

Na sedmu uskrsnu nedjelju, 2. lipnja ove godine, sjemeništarci i odgojitelji Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu hodočastili su u župu Svih Svetih u Sesvete gdje su sudjelovali u proslavi „Dana zahvale, Sesvete 2019.“ pod ovogodišnjim geslom: „Zajedno oko Marije“. Na poziv preč. Maria Miglesa, župnika i dekana Sesvetsko-vugrovečkog dekanata, koncelebrirano misno slavlje u pastoralnom centru s početkom u 19 sati predvodio je preč. Matija Pavlaković, rektor Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu u zajedništvu s domaćim župnikom i vlč. Petrom Mlakarom, duhovnikom sjemeništa. Đakonsku službu tijekom slavlja vršio je časni gospodin Vjekoslav Uvalić, trajni đakon Sisačke biskupije.



Tumačeći Božju riječ vežući se uz liturgijska čitanja VII. uskrsne nedjelje, preč. Pavlaković je najprije ispričao okupljenima priču o olovci i Stvoritelju, a potom naglasio: „Isusov oproštajni govor koji nam je danas navješten, odlomak je Isusove molitve za jedinstvo svojih učenika: '.... da svi budu jedno; kao što si ti, Oče, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu, te svijet uzvjeruje da si me ti poslao!'



Oproštajni su govori izraz posljednje želje onoga koji odlazi s ovog svijeta. Susrećemo ih već u Starom zavjetu, zapravo cijela je knjiga Ponovljenog zakona oproštajni Mojsijev govor. Vidimo da onaj tko se oprašta usmjerava svoj pogled prije svoje smrti onomu kome ide, a i onima koje ostavlja. Sadržaj takvog govora obično je osvrt na smisao i cilj svega što je dotični za svoga života učinio, svojevrsna životna sinteza.



Upravo je takav Isusov oproštajni govor i njegova molitva za svoje učenike. Na to upućuje i znakovit čin pranja nogu, intimne riječi učenicima i srdačna Isusova molitva za njih. To je Isusov testament, njegova oporuka. Pri tom je Otac predstavljen kao javni bilježnik, Sin kao pečat, a svjedočanstvo kršćana kao potpis kojim se ovjerava testament.



Jedino blago koje Isus iza sebe ostavlja i jedina njegova želja jest da svi budu jedno kao što je On jedno sa svojim Ocem. Stoga, ova poruka o jedinstvu pomaže nam da nadvladamo podjeljenosti i razdjeljenosti. Bog je naime u sebi silna raznolikost (pluralitet) u jedinstvu, u zajedništvu Oca, Sina i Duha Svetoga.



Svatko je od nas ljudi svijet za sebe, vrlo različit od drugoga, sasvim poseban, zasebna osobnost. A svi se mi kao djelići cjeline utapamo u cjelinu jer: 'Nema više: Židov – Grk! Nema više: rob – slobodnjak! Nema više: muško – žensko! Svi ste vi jedno u Kristu Isusu!' (Gal 3,28). Iako smo posve različiti, šareni... svakakvih boja i oblika usmjereni smo da budemo jedno. Da bojimo ovu našu svakodnevicu i da zajedničkim zalaganjem crtamo konture, rišemo panorame naših života i ukrašavamo ih kako bi odisale bojama ljubavi.“



Ljepoti misnoga slavlja pridonijeli su sjemeništarci svojim ministriranjem, a iskustvo duhovnoga poziva i radost življenja unutar sjemenišne zajednice posvjedočili su: Josip Lulić (Đakovačko-osječka nadbiskupija) i Stjepan Kovačić (Sisačka biskupija), sjemeništarci treće godine. Liturgijsko pjevanje predvodio je sjemenišni zbor u zajedništvu s tamburaškim sastavom Sjemeništa u kojem je nastupio i sjemenišni odgojitelj vlč. Goran Bužak, a sve pod vodstvom prof. Božidara Ljubenka.



Na koncu sv. Mise preč. Migles zahvalio je sjemeništarcima na dolasku, predsjedatelju na upućenoj homiliji, a sve okupljene vjernike pozvao je da mole za nova duhovna zvanja kako u Zagrebačkoj nadbiskupiji tako i u čitavoj nam domovini Hrvatskoj.



Po završetku slavlja upriličen je i koncert Klape „Sveti Juraj“ Hrvatske ratne mornarice u dvorištu župe.



Po završetku večere i nakon izmjene prigodnih darova, odgojitelji i sjemeništarci obogaćeni novim iskustvima, vratili su se na šalatski brežuljak nastavljajući hod u redovitosti za Gospodinom kojega izbliza nastoje slijediti i nasljedovati.