Aktualnosti

Ove godine na svetkovinu Svih Svetih navršit će se 100 godina otkako je na glasu svetosti umro sluga Božji Josip Lang, pomoćni zagrebački biskup (1857.-1924.). Tom prigodom u nastavcima donosimo tekstove iz "Katoličkog lista" koji su objavljivani nakon smrti ovoga biskupa sveta života čije tijelo počiva u župnoj crkvi sv. Marije na Dolcu u Zagrebu.
 
Na sprovodu sprovodni govor imao je mons. dr. Ivan Šarić, nadbiskup vrhbosanski. U izdanju "Katoličkog lista" od 6. studenoga 1924. godine objavljen je njegov cjeloviti govor, a u nastavku donosimo cjelovit prijepis teksta.
   
Braćo! Sveti pisac u knjizi Crkvenici spominje neke požrtvovne, pravedne i pobožne ljude iz naroda Izraelskoga. Spominje i slavi Henoha, Noa, Abrahama, Izaka, Jakova. A kad je spomenuo Abrahama, sav je ushićen uskliknuo: "Non est inventus similis illi". Nema mu ravna u kreposti. (Crkv. 44, 20).

I mi u ove tužne dane jednako spominjemo našega premilog pokojnika biskupa Dr. Josipa Langa. I pri tom ili prošapćemo ili u sav glas izgovorimo: Nema mu u kršćanskoj kreposti ravna među nama. On nam je bio tako dobar, tako blag, tako ljubazan, tako milosrdan, tako ponizan, tako mudar, tako učen a tako čedan, tako čist u srcu, tako strpljiv, tako tvrd i dosljedan u kršćanskoj kreposti, tako uvijek sav odan našoj svetoj katoličkoj Crkvi, tako uvijek pun žarke ljubavi prema našoj miloj Hrvatskoj, tako uvijek budan stražar na straži vječnih Istina Božjih. On nam je bio čovjek tako svet.

I on nam sad ode. Ode. Ali nam ostavi jednu prekrasnu uspomenu. Ostavi nam na uspomenu tri svoje ponajljepše slike: sliku čovjeka žrtve, i sliku čovjeka Euharistije, i sliku čovjeka Apostola.

Jest, braćo, naš premili pokojnik biskup Lang bio je čovjek žrtve. Čovjek žrtve jest prijatelj ljudskoj bijedi i nevolji. Jest prijatelj sirotinji, bolesnicima, žalosnima, očajnima, zabludjelima, griešnicima. Takav je bio naš neprežaljeni biskup Lang.
Bio je oko slijepomu, ruka slabomu, noga hromomu, kažiprst zabludjelomu, spas grješniku. Pater erat pauperum. Bio je brižni otac našoj sirotinji. To vi svi u Zagrebu dobro znate. I mi svi dobro razumijemo i shvaćamo onu krupnu i vruću suzu, što se otiskuje niz obraz našoj sirotinji za njim, za najboljim Dobrotvorom svojim.

Bio je naš premili pokojnik i čovjek Euharistije. Prvi naš Adorator, Klanjalac pred Presvetim. Nikada neću zaboraviti, kako je jednom lijepom prilikom, kao kakav prosiak, išao od jednog do drugog biskupa i od jednog do drugog misnika, i molio nas lijepo, da se upišemo u Adoratore. Divan i drag je bio taj Prosjak Isusov. I on je bio naš najpobožniji misnik na oltaru Božjem. Nitko od nas nije tako pobožno i toplo izgovarao "Introibo ad altare Dei — Pristupit ću k oltaru Božjemu". I naš Calderon on je bio. Kako nam je zanosno opisao Tajne Presvete Euharistije: svete Mise i svete Pričesti! Ono je besmrtni Rafael naslikao divnu sliku "Disputa de Sacramento". Na toj je slici okupio Rafael Svetootajstvene Monstrance plemenite ljude iz svih staleža. I naš je pokojni biskup Lang, naš Rafael, okupljao sve nas oko Presvete Euharistije. Zar nam ne pada sa na um slavni Euharistijski kongres u Zagrebu? Tom veličanstvenom Euharistijskom Triumfu u Zagrebu bio je biskup Lang duša. I on nam je bio naš Toma Akvinski. Kao Toma Akvinski jednako nam je dovikivao: "Lauda, Sion, Salvatorem!" "Hvali, hrvatski narode, svojega Svetootajstvenoga Spasitelja! U njemu je tvoj mir i sreća tvoja!"

Sav je on živio u Presvetoj Euharistiji, i u svetom Evanđelju, jest, on je bio i naš Evađelist. Misionar evanđeoske kulture. Pravi Apostol Isusov. Njegova je biskupska deviza bila "Apostolus Jesu Christi". Spomenut ću samo jedan odlomak iz jedne njegove apostolske besjede, da ga ugledamo odvažna i jaka kao Petra Apostola, vatrena i duboka kao Pavla Apostola, blaga i visoka kao Ivana Apostola. Ovako nam je on jednonm prilikom govorio: "Braćo, treba više slušati Boga nego ljude. Kamo da pođemo od Isusa? Isus naš ima riječi života vječnoga. Pa, neka je proklet tko ne ljubi Isusa Propetoga! Nitko i ništa neće nas otrgnuti od ljubavi Isusove: ni golotinja, ni bosotinja, ni žalost, ni radost, nikakva ni kušnja ni muka, ni život ni smrt. I u toj ljubavi Isusovoj ljubimo se, braćo, među se! To je volja Božja, da budemo sveti, da postanemo djeca svjetlosti, da dođemo k Isusu. Njemu ostanimo vjerni do smrti, i primit ćemo od Njega krunu vječnoga života!"
Tako nam je govorio taj pravi Apostol Isusov. I on je u tom svom apostolstvu i u toj svetootajstvenoj pobožnosti i u tim svojim žrtvama ostao vjeran sve do svoje smrti. I sada je primio od svojega dobrog Isusa krunu vječnoga života.
Danas ta lijepa, bijela i sveta duša diše u nebeskoj vječnosti i slavi pred Prijestoljem Božjim.

Braćo! Iz ove suzne doline i iz dna duše svoje pozdravimo tu čistu i svetu dušu pred Prijestoljem Božjim! Have, anima pia, candida, sancta! Ora pro nobis! Zdravo, sveta dušo! Moli se Bogu za nas! Daj pogledaj nas sa Svijetlih nebeskih visina! I blagoslovi nas! Blagoslovi naš Zagreb! Blagoslovi sve nas Hrvate! Blagoslovi ovu svoju milu rodbinu, koja eto tako gorko plače pred tvojim otvorenim grobom! Blagoslovi nas sve, da izdržimo, kao ti u toj borbi ovoga svijeta i života! I ostaj nam s Bogom! Naš Oče, naš Učitelju, naš Savjetniče, naš Prijatelju, naš Brate, s Bogom! Do viđenja ako Bog da tamo u lijepome Božjem raju!
 

Obilježavanje 100. obljetnice smrti sluge Božjega biskupa Josipa Langa