Aktualnosti

Ove godine na svetkovinu Svih Svetih navršit će se 100 godina otkako je na glasu svetosti umro sluga Božji Josip Lang, pomoćni zagrebački biskup (1857.-1924.). Tom prigodom u nastavcima donosimo tekstove iz "Katoličkog lista" koji su objavljivani nakon smrti ovoga biskupa sveta života čije tijelo počiva u župnoj crkvi sv. Marije na Dolcu u Zagrebu.
 
U izdanju "Katoličkog lista" od 6. studenoga 1924. godine objavljen je životopis biskupa Langa autora dr. Stjepana Bakšića, a u nastavku donosimo cjelovit prijepis teksta.
 

Iz života presv. biskupa Langa.

 
Pokojni biskup dr. J. Lang rođen je 25. I. 1857. Ranu mladost proživio je u Novakima kraj Jastrebarskog, gdje je polazio i pučku školu.  Zaređen je u svećenike g. 1883. Kapelanovao je jednu godinu u Zlataru, a onda postao duhovnikom i učiteljem pedagogije u samostanskoj preparandiji oko 15 god. Iza toga je službovao u sjemeništu i to ponajprije kao spiritual (od g. 1900.—1908.) a kasnije kao rektor (od g. 1908.-1912.). Svoje filozofske i teološke studije svršio je na glasovitoj rimskoj univerzi Gregorijani. Tu je promoviran i na čast doktora filozofije. Doktorat bogoslovlja nije postigao jedino zato, jer je radi bolešljivosti morao da napusti danji studij, a vrativši se u domovinu tako je bio obasut raznim službama, da mu nije bilo moguće podvrći se strogim ispitima iz bogoslovlja. No po prirodi nadaren, a marljiv do neumornosti, doskora je dr. Josip Lang proširio i produbio svoje teološko znanje tako, da se već kroz decenije u redovima hrvatskog svećenstva broji među najučenije svećenike, čija temeljita izobrazba siže u sve grane široke teološke znanosti. Nije stoga začudno, što su mu u nadbiskupiji uvijek povjeravane onakve službe, koje iziskuju ne samo velike moralne odlike nego i duboko poznavanje teološke znanosti. Ponajprije predaje u samostanskoj preparandiji pedagogiku, a zatim kroz osam godina vrši u bogoslovskom sjemeništu službu duhovnika. U to je vrijeme također kroz nekoliko semestara kao suplenat na teološkom fakultetu predavao pedagogiku i moralno bogoslovlje. Zbog osobitih odličnih ne samo moralnih nego i umnih sposobnosti postade doskora kanonikom (g. 1908.), a god. 1915. i pomoćnim biskupom.

U spomenutim službama zasvjedočio je biskup dr. J. Lang visoke sposobnosti svoga uma na razne načine. Ponajprije kao nastavnik odlikovao se ne samo dubokom teoretskom spremom nego je slovio i kao ponajbolji praktički pedagog. Kao duhovnik akademske bogoslovske mladeži kroz 8 godina dnevice drži etičko-religiozne pouke, a svake sedmice sprema teološke konference s tolikom spremom, da mu po priznanja čitavoga klera zagreb. nadbiskuplje u tom radu premca nema. Kao kanonik i pomoćni biskup dobiva u upravi nadbiskupije najstručnije referate. Kraj toga kao ponajbolji crkveni govornik neumorno nastupa i u Zagrebu i u provinciji osobito prigodom kanonskih vizitacija. Na uz ovaj zamašni rad biskup dr. J. Lang također veoma mnogo piše raspravljajući ponajviše teme sa područja praktičkog bogoslovlja. Književni njegov rad u glavnome je razasut po: "Hrvatskom učitelju", "Kršćanskoj školi", "Svećeničkoj zajednici", "Sacerdos Christi" i "Katoličkom listu". Od mnoštva raznovrsnih članaka i rasprava spomenut ćemo tek nekoje. Tako u "Hrvatskom učitelju" god. 1889. br. 2. piše socialno etički članak: "Roussseau i njegov Emil". "Kršćanska škola" donosi ove njegove članke: Bogumila (g. 1897. br. 1-5, 7-10, 12, 14-19, 21, 24-24). "Diamantni jubilej sv. Oca Leona XIII." (1998. br. 2.); "Isusovačke gimnazije" (g. 1899. br. 1-3); "Stevo Vasin Popović i Jezuite" (1899. br. 4-5); Felix Dupanloup" (g. 1900. br. 1-10); "Sv. Ivan de la Salle" (g. 1900. br. 15-19); "Isus Krist prvi i najsavršeniji uzgojitelj" (g. 1906. br. 5 i 6); "Blažena Djevica Marija, divni uzor uzgojiteljima" (g. 1906. br. 9). U "Sacerdos Christi" piše također. Njegovi su članci: "Šta je nama svećenicima najpotrebnije" (god. I. Str. 38, 57); "Društvo svećenika klanjalaca" (g. II. str. 6, 19, 38, 55, 70, 86, 119); "Odjek euharistijskog kongresa" (G. II. str. 129); "Svećenička liga za unapređivanje česte sv. pričesti (G. II. str. 180). "Katolički list" donio je ove njegove članke: "Prava i prividna smrt i sv. sakramenti" (G. 1907. br. 1-6); "Spomen na kardinala Steinhubera" (g. 1907. br. 44-46); "Euharistija i kršćanski značaj" (g. 1904. br. 37-40); "Odgovor Drornikoviću na njegovu kritiku života sv. Alojzija (g. 1891. br. 38 i 39); "Memento homo quia pulvis es et in pulverem reverteris" (g. 1913. br. 9-12); "Zašto katolički svećenik visoko cijeni svoj celibat (g. 1919. br. 41—52); "Kristologija i soteriologija dra J. Bujanovića" (g. 1923. br. 8). Uz to je posebice izdao:  "Život sv.  Alojzija", "Slava presv. krvi Isusovoj" i "Slava Marijina". Izdaje također brošuru "Religija u srednjim školama" (preštampano iz "Kat. lista" g. 1919. br. 15-19 te "Život i rad M. Stepinca" (preštampano iz "Kat. lista" g. 1922.).

Zaslužni literarno-bogoslovski rad te uzorno svećeničko i karitativno djelovanje pok. Biskupa dra Josipa Langa nailazio je svuda na priznanje. Taj je rad posebice htio da prizna i teološki fakultet u Zagrebu zaključivši jednoglasno na svojoj sjednici od 4. juna o. g. da se prigodom proslave 50-godišnjice univerze dr. Josip Lang promovira na čast doktora teologije honoris causa smatrajući, da će tako biti počašćen ne samo teološki fakultet nego naša univerza uopće.
 

100. obljetnica smrti sluge Božjega biskupa Josipa Langa