Aktualnosti

Sprovodnu misu i ispraćaj vlč. Franje Sobočana u župnoj crkvi svetoga Martina biskupa u Svetom Martinu na Muri u utorak 1. listopada predvodio je pomoćni zagrebački biskup Mijo Gorski.

Koncelebrirali su generalni vikar Varaždinske biskupije mons. Antun Perčić, dekan Štrigovskog dekanata preč. Ivan Herceg, župnik Župe sv. Martina biskupa u Svetom Martinu na Muri vlč. Mladen Gorupić te dvadesetak svećenika. Na misi su sudjelovali brat i sestra pokojnog vlč. Sobočana, desetak časnih sestara te vjernici koji su ispunili župnu crkvu.

Na početku mise biskup Gorski pozdravio je uime zagrebačkog nadbiskupa Dražena Kutleše i varaždinskog biskupa Bože Radoša okupljene svećenike, obitelj pokojnog vlč. Sobočana i puk te je izrazio iskrenu kršćansku sućut. „Ovdje smo se sabrali na molitvu za pokojnog brata svećenika želeći da ono što je Krist smrću na križu zaslužio, na njega bude primijenjeno u potpunosti i da nebo milošću Božjem za njega bude otvoreno“, rekao je mons. Gorski.

Na početku propovijedi podsjetio je na patničke Jobove riječi „Nije l' borba čovjekov život na zemlji i dani mu kao u nadničara?“. „Ove riječi je u svom životu iskusio i pokojni Franjo, umirovljeni svećenik Zagrebačke nadbiskupije koji je preminuo u subotu 28. rujna u Svećeničkom domu u Zagrebu“, rekao je biskup te naveo životopis vlč. Sobočana. „Otkako je 16. studenog 1967. ugledao svjetlo dana pa do trenutka svoje smrti, Bog ga je vodio posebnim putovima. Jedno je ono što sanjamo i očekujemo, drugo je ono što nam se u životu događa. Koliko god to nekad bilo teško, vjerujemo da nas Gospodin vodi i kroz muku“, kazao je biskup te nastavio govoriti o njegovom životnom i svećeničkom putu.

„Još nije pravo niti zaorao brazdu na Božjoj njivi, a već ga je Gospodin stavio u drugačije stanje svjedočenja vlastite vjere. No, ne gledajmo duljinu službe. Da je samo jednu misu slavio, već bi bilo opravdano njegovo ređenje zbog svetosti čina koji se u misi događa. Vrijednost svećeničkog života ne mjeri se brojem župa ili službi koje je netko obnašao nego njegovim odnosom prema Bogu koji ga je pozvao u svoju službu“, naglasio je mons. Gorski te posjetio na riječi sv. Male Terezije, čiji spomen danas slavimo: „Bog ne gleda na veličinu naših djela, nego na ljubav kojom ta djela vršimo!“

„Isus nije odstranio muku iz našeg ljudskog života nego ju je u najtežem obliku sam podnio u smrti križu. Mi, ljudi, ne možemo biti oslobođeni od muka jer je tijelo smrtno, podložno bolestima i trpljenjima. I Isus je umro u svojem tijelu na križu. No, novost je u tome da nam je On pokazao kako nositi svoju muku, slabost, smrtnost. On je neizbježni čin umiranja pretvorio u najsnažniju molitvu koja je ikad izrečena: 'Oče, oprosti mi.' Isus je muci i smrti dao smisao i naučio nas da su tjelesne nevolje neizbježne te da ih pretvorimo u molitvu svoje duše, da im damo smisao. Ljudska patanja može se razumjeti jedino u svjetlu uskrsnuća“, poručio je biskup.

Rekao je da na smrt vlč. Sobočana gledamo kao na čin oslobađanja kojim ga je Gospodin oslobodio svega što je trpio. „Vjerujemo da se kroz patnju naučio poslušnosti Bogu i da je zbog toga primljen u zajedništvo svetih u nebo. Vjerujemo Isusovim riječima: 'Tko jede tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni i ja ću ga uskrisiti na posljednji dan'. A vlč. Franjo slavio je euharistiju dokle god je to bilo moguće. S pouzdanjem u Božju ljubav koja nadilazi sve naše slabosti, u Njegove ruke predajemo dušu svećenika Franje uvjereni da će ga primiti kao svoje dijete“, zaključio je biskup.

Uime generacije ređenika 1993. od vlč. Sobočana oprostio se vlč. Stjepan Šprajc. „Dolikuje reći veliko hvala, a to smo učinili i ovom euharistijom. Hvala svima koji ste se ugradili i upisali u knjigu života našeg Franje. Ja sam imao sreću biti s njim od naših osnovnoškolskih dana kad su nam naši župnici, na čelu s dekanom Stjepanom Slavičekom, organizirali ministrantske susrete i vodili nas na izlete“, rekao je. Potom se prisjetio dana iz sjemeništa na Šalati. „Svi smo na poseban način pozvani izreći zahvalu mons. Jurju Jerneiću i svim njegovim suradnicima u Svećeničkom domu koji su 24 sata na dan bili u dobroti i susretu bliski s našim Franjom“, kazao je te još naglasio: „Franjo nikad nije mrmljao i bio je čudesno strpljiv.“

Od vlč. Sobočana oprostio se i ravnatelj Svećeničkog doma sv. Josipa u Zagrebu mons. Juraj Jerneić. Nedavno je pogledao snimku mlade mise vlč. Sobočana te podijelio s okupljenima nekoliko vlastitih dojmova. Potom se prisjetio njihovih susreta u Župi Trnje kad je došao pomoći vlč. Sobočanu u trenutku kad je saznao za svoju bolest. Najviše susreta ostvarili su posljednjih dvadeset godina u Svećeničkom domu. „Posljednjih dana njegova života mogli smo se nadati da će Gospodin zastati na Kaptolu 7 i ponoviti ono isto što mu je rekao u Svetom Martinu na Muri: „Pođi za mnom!“ ili „Dođi k meni!“.

Uslijedili su sprovodni obredi, procesija i ukop na groblju u Svetom Martinu na Muri.