Objavljeno: 12.06.2015.
Franjevac trećoredac i profesor Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Zagrebu fra Ilija Živković pokopan je u petak, 12. lipnja 2015. godine na zagrebačkom Mirogoju. Sprovodne obrede, uz nazočnost provincijala franjevaca trećoredaca fra Nikole Baruna, TOR, dekana Katoličkog bogoslovnog fakulteta prof. dr. sc. Tončija Matulića, te brojnih svećenika, redovnika, redovnica, pokojnikove rodbine, prijatelja i suradnika, predvodio je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić.
Homiliju kardinala Bozanića donosimo u cijelosti:
Čitanja: Rim 8, 14-23; Iv 17, 24-26
Isusove riječi: »Oče! Hoću da i oni koje si mi dao budu gdje sam ja, da i oni budu sa mnom: neka gledaju moju slavu… Njima sam očitovao tvoje Ime, i još ću očitovati, da ljubav kojom si ti mene ljubio bude u njima – i ja u njima« (Iv 17, 24.26). Te riječi govore o Isusovoj brizi za nas, o Isusovoj povezanosti s nama. One su Isusovo obećanje nama dano. Ako njima povjerujemo, postaju razlog naše nade i kršćanske vizije budućnosti.
Smrt je nezaobilazan i važan zadnji čin ljudskoga života na zemlji. Stoga čovjekova smrt uvijek iznova potiče tjeskobno pitanje: čovječe, tko si ti; koji je smisao tvoga života? Smrt kršćanina koji je već umro i pokopan s Kristom u sakramentu krštenja, postavlja isto mučno pitanje, ali daje u vjeri i nadi ohrabrujući odgovor. Smrt svećenika, redovnika, koji je ovdje na zemlji znakoviti predstavnik duhovne i vječne dimenzije čovjekova života, otkriva u većoj punini otajstvo Crkve hodočasnice koju u kušnjama i patnjama zemaljskog putovanja jača milost Božja dok po križu ne dođe do svjetlosti koja ne poznaje zalaza (usp. LG, 9).
Bog nam je progovorio u čitanju iz Poslanice svetoga Pavla Rimljanima: »Svi koje vodi Duh Božji sinovi su Božji«. Mi primismo duha posinstva u kojemu kličemo: Abba, Oče! »I mi, koji imamo prvine Duha, i mi u sebi uzdišemo iščekujući posinstvo, otkupljenje svoga tijela« (Rim 8, 14.23). Kada gledamo ljudski život nailazimo toliko puta na čašu trpljenja koja se prelijeva. Pa ipak, kaže sveti Pavao, sve to nije »ništa prema budućoj slavi koja se ima očitovati u nama« (Rim 8, 18).
U toj tvrdnji primjećujemo napetost u kojoj prepoznajemo nadu. Nada živi u napetosti, ali ne razočarava. Nada je prepoznavanje i prihvaćanje Božje prisutnosti i Božjega obećanja. Nada je sigurnost srca, koja živi zemaljsku stvarnost, ali je usidrena u vječnosti.
U Kristu sve dobiva novi smisao. On je pobijedio grijeh, oslobodio čovjeka i svijet od svakoga straha, i od straha pred smrću. Naša je nada ispunjena sigurnošću da nas Bog prati i čeka. Bog nam je darovao život i On nas ne želi prepustiti tami smrti.
Draga braćo i sestre, dragi prijatelji, danas smo ovdje sabrani s fra Ilijom Živkovićem i zajedno s njim stojimo pred otajstvom smrti. On je prešao taj prag, mi stojimo s ove strane. Prošle nedjelje u bolnici govorio mi je o smrti, koju u mukama bolesti čeka i s interesom svoje naravne radoznalosti iščekuje. Naglasio je da je primio sve sakramente za prijelaz, zastao te rekao: »sada na mnoge stvari gledam drugačije i ponešto što mi je izgledalo silno važnim vidim da to nije tako«. Rekao je kako ga posebno raduje što je kao generalni ministar franjevaca trećoredaca mogao pružiti pomoć siromašnoj djeci u Indiji i da mu je žao što te prilike nije još više iskoristio.
Braćo i sestre, sada smo ovdje, jer svatko je od nas u nekom dijelu svoga života povezan s Pokojnikom i ovo nam sprovodno slavlje pomaže da stavimo zajedno te komadiće tako da zahvalimo Bogu za dar koji je bio fra Ilija. Sigurno bi nam bilo drago da je ostao još s nama, a i njemu je izgledalo da mora prerano otputovati jer je imao još planova i projekata. Ali Bog nas poziva da ne gledamo unatrag, nego da se otvaramo budućnosti u kojoj naša nastojanja imaju smisao, da živimo život koji nosi plodove koji ne propadaju.
Stoga se sada pred Isusom Kristom u Duhu Svetome mirno i s pouzdanjem spominjemo Njegova sluge svećenika i redovnika oca Ilije Živkovića koji nam je bio blizak i drag. Zahvaljujemo Bogu za sve dobro što nam je od njega poteklo; za životnost koju je među nas unosio.
Zahvaljujemo za zauzeto služenje kojim je zadužio svoju redovničku zajednicu franjevaca trećoredaca, Hrvatsku biskupsku konferenciju i Katolički bogoslovni fakultet.
Zahvaljujemo što je kroz bolest i patnju naučio poslušnost i što je u mijenama ovoga nestalnog života zavrijedio da ga poštujemo.
I dok izražavam kršćansku sućut njegovoj braći i sestri, kao i rodbini te Provinciji franjevaca trećoredaca glagoljaša, molim Boga da bude milosrdan s našim bratom fra Ilijom, da mu podari oproštenje grijeha i da ga uvede u svoju baštinu gdje se nastavlja život bez kraja.
Dobri Bože, Ti koji sve činiš novo, obdari i nas snagom svoga Duha da shvatimo i prihvatimo tvoje naume i tvoje putove i da se još predanije povjerimo Tebi, Bože živi. Amen.
Nakon Kardinalove homilije, okupljenima se obratio fra Nikola Barun, posvjedočivši kako je fra Ilija bio jednostavan, energičan i dobar prijatelj. Bio je veliki optimist koji je živio radeći, a kada sam mu znao reći da smanji poslove samo bi mi odvratio kako je njegovo poslanje da radi dok može – prisjetio se fra Barun.
Dekan Matulić u svom je govoru istaknuo fra Ilijin doprinos KBF-u, kao i njegovu zaraznu vedrinu i trajnu odsutnost predrasuda prema bilo kojem čovjeku. Studenti su ga voljeli jer je on iznad svega volio njih – kazao je.
Prigodnu riječ uputio je i fra Danijel Gornik, delegat Generala reda franjevaca trećoredaca.
Fra Ilija Živković rođen je 26. svibnja 1954. u Kostrču, općina Orašje, u Bosanskoj Posavini, BiH. Klasičnu gimnaziju - Srednju školu za spremanje svećenika Provincije franjevaca trećoredaca - pohađao je i završio 1973. u Zagrebu – Odri. Filozofsko-teološki studij započeo je 1974. godine a završio i diplomirao 1980. na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. U Rimu je magistrirao franjevačku duhovnost i teologiju 1983. godine. Magisterij iz psihologijskih znanosti postiže na Catholic University of America (Washington) 1990. godine, a doktorat iz psihologije na istom Sveučilištu 1993.
Od 1984. do 1994. vodio je Hrvatsku katoličku misiju u Washingtonu. Od 1985. do 1992. radio je u Glasu Amerike kao spiker, prevoditelj, a nakon 1990. i kao urednik jutarnje emisije Glasa Amerike za Hrvatsku. Od listopada 1994. obnašao je dužnost pomoćnika glavnog tajnika Hrvatske biskupske konferencije (HBK), koja ga je 1995. imenovala voditeljem Tiskovnog ureda HBK i ravnateljem Informativne katoličke agencije (IKA).
Tu je dužnost obnašao do ožujka 1999. kada je imenovan glavnim direktorom Hrvatskoga katoličkog radija. Od travnja 2001. bio je poglavar Samostana franjevaca trećoredaca u Odri. Na 109. redovitom zasjedanju Generalnog kapitula Franjevaca trećoredaca 2. lipnja 2001. u Rimu fra Ilija Živković izabran je za generala reda, s mandatom od šest godina, te je na toj dužnosti ostao do 2007.
|
Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije
