HR

Aktualnosti

Objavljeno: 05.03.2012.

Stepinac i Brestje nosili isti križ

U ovo korizmeno doba prema riječima Evanđelja posebno smo pozvani danomice uzimati križ svoj i ići za Isusom. Župljani župe Dobroga Pastira iz Brestja doslovno su shvatili te riječi, a kako su posebno vezani za bl. Alojzija Stepinca, uzeli su upravo križ koji je on 1937. godine nosio na hodočašću u Jeruzalemu.

U sklopu pastoralne inicijative Papinskog vijeća za promicanje nove evangelizacije, nazvane "Misije u gradovima", među 12 izabranih europskih gradova je i grad Zagreb. Stepinčev križ, 4. ožujka 2012. godine, preuzelo je iz Sesveta četrdeset mladih naše župe. Upravo to što su mladi preuzeli i donijeli križ, a dočekali su ih župnik Ivan Filipčić i ostali župljani, budi nadu da vjera i ljubav koju župna zajednica toliko godina daje i ulaže u mlade donosi plod.

Poslije uvodne molitve župnika procesija, u kojoj je bilo otprilike 400 vjernika, krenula je na put dug sedam kilometara. Teški su križ, osim mladih koji su prije svega za to bili zaduženi, željeli nositi svi, pa čak i žene.

Dva sata, koliko je trajala procesija, bila su ispunjena molitvom, pjesmom. meditacijama i tišinom. Svi dijelovi programa jednako su bili važni i snažni, a posebno je tišina slala poruku. Isto kao što su mladi tišinom na Susretu s papom Benediktom XVI. na zagrebačkom trgu poslali svijetu vrlo glasnu poruku, tako su i svi župljani, a posebno mnoštvo mladih Brestja, svjedočili vjeru.

Time što smo izišli iz crkve i pokazali Stepinčev križ svijetu, pridonijeli smo ideji nove evangelizacije i svega na što nas potiče papa Benedikt XVI. - da vjera na europskom kontinentu treba pronaći novu snagu, preobraziti se u izvor nadahnuća kako bi iz nje rasli solidarnost i služenje svima, osobito najpotrebnijim skupinama ljudi i naroda. Tako je i Stepinčev križ znak koji upućuje na nešto što je iznad njegova sadržaja, a vjernici župe Dobroga Pastira nisu šutjeli i ponosno su ga nosili svojim naseljem, kao što ni bl. Stepinac nije šutio.

Kako je procesija prolazila naseljem, postajala je sve duža, sve joj se više ljudi odlučilo pridružiti. Stepinac i mladi pozivali su sve ljude. Iako se nekome čini da takav oblik pobožnosti nije potreban, da je zastario, i možda će to i javno izreći, sigurno će se barem netko priupitati ima li tu nešto.

Nakon dva sata procesija s križem stigla je do župne crkve, ispred koje se okupilo mnoštvo starijih vjernika koji nisi mogli pješačiti, Vjernici, pod okriljem križa, prošli su 14 postaja Isusove muke i posebno pripremljeni ušli u euharistiju, koja je uistinu izvor i vrhunac kršćanskog života. Tijekom meditacije poslije mise mnogi su vjernici spontano prilazili križu kako bi ga dotaknuli. Tako će Stepinčev križ mnogima ostati još jedan poseban znak, isto vrijedan kao i onaj koji, primjerice, nose oko vrata i u svome srcu.

S križem i pred križem zajedno želimo moliti i u svome životu dublje otkrivati Krista, koji poziva na obraćenje, na brigu za naše bližnje, na sućut i zauzetost za dobro“, rekao je kardinal Bozanić u homiliji na Stepinčevo, 10. veljače, u zagrebačkoj prvostolnici govoreći o inicijativi "Misije u gradovima" te o njezinim posebnostima u Zagrebačkoj nadbiskupiji, a mi župljani nastojat ćemo da ovaj Stepinčev hod bude vizionarska ideja, koju ćemo možda ostvariti i više puta u godini, a svoj osobni križni put nastojat ćemo nositi svakoga dana uz zagovor našeg blaženika.

Sanja Geštakovski

Ines Sosa Meštrović

Ispišite stranicu: