Na razini metropolije okupili su se 15. rujna 2011. godine voditelji županijskih stručnih vijeća vjeroučitelja s područja Zagrebačke nadbiskupije, Varaždinske, Sisačke i Bjelovarsko-križevačke biskupije. Stručnom skupu u organizaciji Agencije za odgoj i obrazovanje i Ureda Zagrebačke nadbiskupije za vjeronauk u školi odazvalo se 30-ak voditelja županijskih stručnih vijeća za osnovne i srednje škole.
Gordana Barudžija, viša savjetnica za vjeronauk u školi, uvela je nazočne u stručni skup te riječ prepustila predavačici, prof. dr. sc. Valentini Blaženki Mandarić, koja je govorila o vrjednovanju i ocjenjivanju u nastavi vjeronauka. Vjeronauk u školi ima osobit status naspram ostalih predmeta s obzirom na svoju odgojnu funkciju, kao i očekivanja roditelja. Na samom početku predavanja voditelji vijeća ispunili su radni list s pitanjima koja se odnose na samovrjednovanje (vrjednovanje vlastitoga rada, vlastita očekivanja od nadolazeće školske godine i dr.).
Vlastiti rad, smatra predavačica, treba također dobre kriterije, a treba izbjegavati i lažnu skromnost, kao i oholost. Tu se nameće potreba jasnih kriterija za ocjenjivanje radi transparentnosti ocjena i obrazloženja ocjene koje može tražiti kako učenik, tako i roditelj. Kriteriji ocjenjivanja važni su pri postavljanju ciljeva nastavnoga sata. Sam cilj, naglašava predavačica, već mora u sebi sadržavati i ishode, koje pak treba provjeravati na više načina.
Razlog je tome 8 vrsta inteligencija koje se različito aktiviraju kod pojedinaca, pa prema tome pojedinac (učenik) može na različite načine iskazati svoje znanje (pismeno ili usmeno, crtežom, glazbeno…). Ocjenjivanje kao takvo samo je posljednja točka trajnog praćenja učenika. Pritom nastavnik stvara svoje bilješke, surađuje s roditeljima i drugim nastavnicima i prati napredak učenika te upravo time ostvaruje transparentnost ocjenjivanja i u svakom trenutku može ponuditi i svoje obrazloženje ocjene.
Postoje tako i najčešće pogreške koje se čine u procesu ocjenjivanja: prvi dojam (simpatija ili antipatija prema učeniku) te predrasude (logičke pogreške zaključivanja prema ocjenama iz drugih predmeta). Važna je stoga procjena i vlastite korektnosti u ocjenjivanju učenika, pri čemu objektivnost nema alternative i pokazatelj je vlastite zrelosti.
Nakon predavanja na temu ocjenjivanja razvila se živahna diskusija s mnogim primjerima iz prakse, kao i konkretnim upitima iz prakse voditelja županijskih vijeća vjeroučitelja s tehničkim uputama za planiranje rada vijeća za sljedeću školsku godinu.
Sanja Plevko