Aktualnosti

Na prvi četvrtak mjeseca, 8. studenog, u Sjemeništu je održan drugi ovogodišnji „Susret vjere“ čiji je gost večeri bio Ilija Nikolić, trajni đakon, vjeroučitelj, voditelj Molitvene zajednice bl. Alojzija Stepinca i predsjednik građanske Udruge „Stepinčeva oaza mira“ iz Zaprešića.

Tema ovomjesečnog „Susreta vjere“ bila je Radosno služenje u Crkvi.

Riječi dobrodošlice preč. Matije Pavlakovića, rektora Sjemeništa, uz nazočne sjemeništarce, roditelje i školske prijatelje uputio je i članovima Molitvene zajednice bl. Alojzija Stepinca, koji kao živi krug aktivno djeluju od 2000. godine u župi sv. Petra apostola u Zaprešiću gdje je rektor službovao kao župni vikar od 2007. do 2011. godine te je i sam usko surađivao s već spomenutim gostima.



Nakon pozdravnih riječi osobno svjedočanstvo vjere trajni đakon Ilija Nikolić povezao je sa svojim đakonskim geslom „U revnosti budite hitri, u duhu gorljivi, Gospodinu služite!“ (usp. Rim, 12,11).

Između ostalog je istaknuo: „Ono što želim, dragi sjemeništarci, s vama večeras podijeliti je iskustvo radosnog služenja u našoj Crkvi. Tu radost služenja prvo sam osjetio kao ministrant u mojim slavonskim župama, prvo u Soljanima, a poslije u Vrbanji. Radost služenja u Crkvi imao sam prilike učiti od mnogih svećenika, posebice časnih sestara Sv. Križa, koje su pastoralno djelovale u župi Preslavnog Imena Marijina u Vrbanji. Obitelj nas u mnogočemu određuje, pa je tako moja pokojna baka Ana tu radost služenja i vlastitim primjerom podkrijepila preko molitve sv. krunice i posta, a vrhunac je uvijek bila nedjeljna sv. misa.

Ti počeci radosnog hoda u vjeri nastavili su se kroz župni vjeronauk, jer osamdesetih godina prošlog stoljeća nije bilo vjeronauka u školi. Imao sam radosne katehistice, od kojih posebno ističem s. Kseniju Majstorović i s. Snježanu Kmet. Radost u djetinjstvu bilo je doći u župu na molitvu sv. krunice u mjesecima svibnju i listopadu. Mise zornice isto su bile velika radost za nas djecu, gdje smo se natjecali tko će koji dan biti brojniji na sv. misama - dječaci ili djevojčice. Naša zahvalna hodočašća na kraju školske godine bila su posebna radost za svu djecu. Tu zahvalno spominjem umirovljenog svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije, vlč. Andriju Kramara, koji bi nas djecu stavio u prikolicu od traktora, a put je vodio u poznato marijansko svetište Šumanovci.

To su dragocjena iskustva radosti koje sam nosio kroz život. Radost u meni posebno je rasla kada sam upisao Katehetski institut KBF – a u Zagrebu početkom devedesetih godina, gdje sam kroz četverogodišnji studiji pripremao se za poziv vjeroučitelja. Gospodin me radošću kroz služenje u obitelji, u obiteljskoj molitvi, u odgoju vlastite djece, ali i odgoju djece kroz školski vjeronauk već više od dvadeset godina svakodnevno duhovno obogaćivao.

Uvijek volim reći: 'Gospodin je lončar, a mi smo glina u Njegovim rukama'. Živimo u globalnom svijetu gdje nam svakodnevno tu kršćansku radost ovaj svijet želi ukrasti. Nažalost, sve se više živi u virtualnom svijetu, a u brzini svih mogućih društvenih ponuda čovjek današnjice, nažalost, sve više je sklon pretjeranom individualizmu i hedonizmu. To je velika opasnost i za obitelj i za društvo.“

Govoreći o trajnom đakonatu i što sve čini kao đakon u Župi sv. Petra apostola u Zaprešiću, Nikolić je iskoristio priliku da svojoj subraći u trajnom đakonatu čestita skoru desetu obljetnicu ređenja, podsjetivši da je prvu sedmoricu trajnih đakona uzoriti Kardinal zaredio 2008. godine.



Na kraju svoga izlaganja, trajni đakon Nikolić, poklonio je knjižnici Sjemeništa svoje dvije knjige: „Kardinale, oprosti!“ (2005.) i „Kardinale, hvala!“ (2014.), a Rektor je uzvratio prigodnim promotivnim poklonima gostu i njegovim suradnicima, uz zamolbu za molitvu za sjemenište te nova i sveta duhovna zvanja po zagovoru bl. Alojzija Stepinca.



Uslijedilo je euharistijsko klanjanje pred Presvetim oltarskim sakramentom, koje je predvodio trajni đakon Ilija Nikolić, a glazbeno su ga popratili članovi slavljeničkog tima Molitvene zajednice bl. Alojzija Stepinca iz Zaprešića. U jednom radosnom ozračju nastavilo se tradicionalno druženje svih sudionika u atriju Sjemeništa uz grickalice i sok.

Susret je završio oko 22.15 sati, a novi je zakazan za 7. veljače iduće godine. (MP)