Aktualnosti

Svečano misno slavlje povodom 67. obljetnice preminuća službenice Božje Marice Stanković u Bogoslužnom prostoru bl. Alojzija Stepinca na zagrebačkom Kaptolu predvodio je u utorak 8. listopada mons. Antun Škvorčević, požeški biskup u miru.

 

U zajedništvu s biskupom Škvorčevićem bili su: mons. Zlatko Koren, rektor zagrebačke katedrale; mons. Ivan Miklenić, predsjednik Povijesne komisije u kauzi službenice Božje Marice Stanković; o. Vinko Mamić, postulator za kauzu službenice Božje Marice Stanković; o. Marko Matić, član Teološke komisije u kauzi službenice Božje Marice Stanković; preč. Ivica Žuljević, prepošt požeškog kaptola, preč. Vlado Razum, rektor Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa; o. Božidar Nagy, postulator kauze bl. Ivana Merza; vlč. Ivan Grbešić, duhovnik u Zagrebačkoj bogosloviji; vlč. Milan Pušec, župnik u Konjščini i Belcu; vlč. Josip Drvoderić, župnik u Goričanu; vlč. Tomislav Škender, župnik u novozagrebačkoj Utrini; vlč. Mirko Matasović, župnik u Sesvetskom Kraljevcu i vlč. Miroslav Lesičar, župnik u Brckovljanima. U asistenciji su bili bogoslovi Požeške biskupije i Zagrebačke nadbiskupije.

 

Misno slavlje započelo je svečanom ulaznom procesijom nakon koje je o. Vinko Mamić, pozdravio predslavitelja i sve okupljene. U uvodnom pozdravu biskup je podsjetio da je službenica Božja nakon nepravedne osude komunističkih vlasti na pet godina zatvora, četiri godine -  od 1948. do 1952. - tamnovala u požeškom ženskom zatvoru te je postala Požežanka po svom poniženju i patnjama. Izrazio je radost što kao Požežanin može predvoditi to misno slavlje, istaknuvši da sjedinjeni u vjeri s njome, s nazočnim svećenicima, članicama njezinih Suradnica Krista Kralja na čelu s voditeljicom Blankom Pavlović, požeškim bogoslovima, studentima Doma sv. Antuna Požeške biskupije u Zagrebu i Maričinim poštovateljima, može prikazati Isusovu žrtvu ljubavi s križa i njegove pobjede uskrsnuća te je vjerom prepoznati kao dionicu njegove proslave, moleći da to prizna i Crkva njezinim proglašenjem blaženom.

Homiliju je biskup Škvorčević započeo pitanjem: „Otkud to da su neki ljudi - među njim i Marica Stanković - imali dovoljno nutarnjeg svjetla koje je potpomoglo njihov um da prepoznaju kolika je vrijednost naše životne povezanosti s Bogom, posjedovali potrebnu snagu da im se sloboda posvema opredijeli za Boga te oblikuju život po njegovim načelima, spremni žrtvovati se i umrijeti za njega?“ Kazao je da odgovor daje sv. Pavao u naviještenom prvom čitanju, gdje u autobiografskom ulomku iz Poslanice Galaćanima tvrdi da se „Onomu koji me odvoji već od majčine utrobe  i pozva milošću svojom, svidjelo otkriti mi Sina svoga da ga navješćujem među poganima“.

„Kakve li je objave Božje postala dionicom Marica Stanković kad je u našem uzburkanom društvu između dva rata i u vrijeme nakon toga razabrala što joj je činiti u Hrvatskoj, napose za mlade, te među ostalim osnovala svjetovnu ustanovu „Suradnice Krista Kralja“ da one, evanđeoskim zavjetima Bogu posvećene, ostanu u svom laičkom staležu i kao takve vrše poslanje Crkve za čovjekovo dostojanstvo i spasenje“, ustvrdio je propovjednik.

Kazao je da žele zahvaliti Bogu ponajprije za tu njegovu objavu, koju je Marica u svjetlu Duha Svetoga prepoznala, njegovom snagom prihvatila, na temelju koje je voljela Crkvu i papu, te surađujući s njezinim pastirima vršila poslanje za koje je bila spremna svjedočiti u progonu, poniženju i trpljenju. Ustvrdio je da je otkrio sve teške dimenzije njezina oduzeta dostojanstva po zatvorskoj kazni kad je prvi puta kao biskup posjetio ženski zatvor u Požegi. Kako je rekao, imao je mogućnost razgledati i samice pod krovom kaznionice, skučene prostore u koje su zatvorenice bile dovođene i zimi po velikoj hladnoći i ljeti po teškoj vrućini.

„Veličina je i snaga Maričina duha što ona opisujući svoje zatvorske patnje u memoarskoj knjizi ‘Godine teške i bolne’ ne optužuje svoje progonitelje, nepravedne suce i mučitelje, nego prikazuje što su te patnje značile za nju iz vjere i potpunog predanja Bogu. Na taj način ona je u Požegi podigla svojevrsni duhovni spomenik koji govori više od spomenika iz kamena i bronce, podignut ‘Ženi robijašici’ na ulazu u zatvor. Svojom snagom duha bila je primjer i potpora drugim nedužno osuđenim i zatvorenim ženama, sve to tako da i u tom prepoznajemo Božju Providnost koja joj je - kao sv. Pavlu - dodijelila sasvim posebno poslanje svjedočenja vjernosti Bogu poganima i u teškim životnim okolnostima“, istaknuo je biskup.

Liturgijsko pjevanje predvodio je zajednički zbor župa Belec, Konjščina i Zagreb-Utrine. Zborom je dirigirao prof. Marko Malek Solgat. Orgulje je svirao g. Drago Markov.

 

Osim Članica Svjetovnog instituta Suradnice Krista Kralja, na misnom slavlju sudjelovali su predstavnici Križarske organizacije te brojni vjernici - častitelji službenice Božje Marice Stanković, kao i prijatelji Suradnica Krista Kralja, koje će uskoro proslaviti 86. godišnjicu osnutka Ustanove (Banja Luka, 1938.) i 71. obljetnicu službenog priznanja Svete Stolice (na blagdan sv. Luke, 18. listopada 1953.).

 

Prije blagoslova, svima je zahvalio postulator o. Vinko Mamić, a vjernici su izmolili molitvu za proglašenje blaženom službenice Božje Marice Stanković.