Aktualnosti

Tridesetu obljetnicu svećeničkog ređenja proslavila je 19. lipnja u župi sv. Ivana apostola i evanđelista u zagrebačkoj Utrini generacija ređenika zaređenih po rukama zagrebačkog nadbiskupa kardinala Franje Kuharića u zagrebačkoj katedrali 27. lipnja 1993. godine.

 

Prisjećanje na brojne zajedničke događaje proživljene od sjemenišnih, bogoslovskih, kapelanskih, župničkih te mnogih drugih svećeničkih službi i aktivnosti obogatilo je radost susreta i zahvalnost za milosni dar svećeništva.

 

Nakon pjevanog Trećeg časa u župnoj crkvi, kojeg je na orguljama pratio zlatarski župnik vlč. Dragutin Cerovečki, prigodni osvrt na prijeđeno razdoblje svećeništva svoje generacije izrekao je rektor kapele Corpus Domini u Zagrebu i dugogodišnji duhovnik na Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu vlč. Vlado Razum. U uvodu je vlč. Razum naveo da mu u tom trenutku više govori srce nego razum jer mu iskustvo govori kako se ta generacija trudi biti generacija koja kroz proteklih 30 godina njeguje duh zajedništva i međusobne bratske povezanosti te da je taj jubilej trenutak sabiranja, prebiranja u srcu, zahvaljivanja i molitve da i dalje Gospodin sve vodi.

 

„Imali smo svoj početak, 27. lipnja 1993. godine. Naše svećeništvo započelo je tijekom Domovinskog rata. Pitali smo se i mi tada, kao i Djevica Marija: ‘Kako će to biti?’ Više puta smo se tijekom svoga pastoralnog djelovanja našli u izazovnim i teškim situacijama te smo se pitali: Kako ću? Hoću li ja to moći? Kada sada prebiremo u svom srcu i sagledavamo sve što smo prošli, ipak vidimo da sve to vodi onaj koji nas je pozvao – Isus Krist, naš Spasitelj. Volim si to uvijek posvijestiti: nigdje nećemo biti gdje on već nije bio i nigdje nećemo biti, a da on neće s nama biti“, kazao je vlč. Razum podsjetivši da su se nizale službe, premještaji, gradnje i obnove, pastoralni rad i predvođenje povjerenih im zajednica i da je brzo prošlo tih trideset za koje se već sada zna reći: „Kako je to nekad bilo?“

 

„Vjerujem da imamo danas zašto reći Bogu hvala. Nismo savršeni i dobro ga je danas moliti za oproštenje. Svjesni smo svojih granica i dobi: sijedih je sve više na glavi i vlasi je sve manje, a koljena klecaju, moliti nam je Gospodina da nas i dalje vodi. Kako godine odmiču susrećemo se sa svojim granicama, postajemo svjesniji kako se svećeništvo ne živi na temeljima vlastitih sposobnosti i snaga već je nošeno njegovom milošću i snaženo darovanim nam Duhom Svetim“, primijetio je vlč. Razum, pozvavši kolege da si trajno posvješćuju važnost Izaijinih riječi: „Duh Gospodnji na meni je! On me pomaza! On me posla!“, jer samo su njegovom snagom pozvani i samo njegovom snagom mogu vršiti i izvršiti svoje poslanje.

 

Istaknuvši moto sv. Benedikta: Moli i radi!, koji se dokazao i pokazao svoju plodnost u životu Crkve, vlč. Razum je podsjetio da je i sam Gospodin postavio temelj tog modela, odlazeći u osamu i moliti, a potom bi po selima i gradovima naviještao, ozdravljao svaku nemoć i oslobađao one kojima bijaše ovladao đavao te da su sve ono na što kao svećenici potiču svoje vjernike pozvani to i sami činiti, jer „nije farizejski ako nas naši vjernici vide kako iskreno i sabrano molimo brevijar, prebiremo zrnca krunice, klečimo uz Presveto, pobožno slavimo euharistiju i nadahnuto im tumačimo im riječ Božju“.

 

Osvrnuvši se i na osobne muke, tjeskobe te mlakost i nezainteresiranost vjernika kojima su poslani, vlč. Razum je zapitao: “Nije li se s tim problemom susretao sam Gospodin? Zato je rekao učenicima: Mene nisu slušali ni vas neće slušati. Mene nisu razumjeli ni vas neće razumjeti. Mene su progonili i vas će progoniti“. Nastavivši da „unatoč hladnoće i zatvorenosti mnogih, pozvani smo ići putem Isusa Krista koji nam reče: ‘Budite savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!’ Put savršenstva je put svetosti i put ljubavi. Možda zvuči prepobožno, ali nije li nas veća davno u knjizi Levitskog zakonika sam Gospodin pozvao: ‘Budite sveti jer sam svet ja Gospodin Bog vaš.’ Put svetosti je put ljubavi i dobrote. To je hod za Kristom koji je Istina. On je put do Oca. On je put savršenstva koji vodi Ocu“, kazao je vlč. Razum pozvavši nazočne jubilarce da budu svjesni i svoje prolaznosti: „Doći će čas kada ćemo morati stati pred lice Božje i položiti račun o svome životu: kako smo živjeli i koji smo trag ostavili iza sebe. Pavao lijepo reče na vrhuncu svojega zemaljskog života: ‘Ne živim više ja nego u meni živi Krist’“.

 

Mnoga smo blaga spoznaja i znanja dobili od onih koji su se ugradili u naše živote: naš zareditelj kardinal Franjo Kuharić, poglavar i kasnije biskup Marko Culej, rektor Ivan Došlin, naši profesori: Šagi, Bajsić, Ćurić, Turčinović, Duda, Starić, Golub, Rebić, Zagorac i mnogi drugi, kazao je vlč. Razum zahvalivši svima njima za njihov doprinos u svećeničkoj i intelektualnoj formaciji, navevši misao fra Bonaventure Dude, koju im je kao studentima rekao na perikopama: „Ovim svojim radom ja se sada ugrađujem u vaše živote. Ono što sam sam svojim radom usvajao ja to sada predajem vama“, potaknuvši kolege jubilarce da i oni u svom radu takav značaj daju svojem pastoralnom djelovanju.

 

Pozvavši nadalje na sjećanje i molitvu za sve kolege iz generacije koji zbog raznih razloga nisu na proslavi: zbog bolesti, spriječenosti, odustajanja od svećeničkog poziva ili smrti, vlč. Razum je na završetku svojeg nagovora sve preporučio Gospodinu s molbom da svima bude blag i milosrdan.

 

Svoje svjedočanstvo vjere i povjerenja u Boga te zahvale kolegama za molitvenu potporu izrekao je zatim župnik bolničke župe sv. Barbare na Rebru vlč. Zdenko Perija, koji je u proteklom razdoblju proživio više zahtjevnih operacija i tešku životnu agoniju. „Znao sam da će mi Bog pokloniti život jer toliko me zaštitio da vam ne mogu objasniti. Ono što me nosilo tijekom bolest jeste vi, vaša molitva, i molitva Crkve. Divna je to gesta. Svatko iznosi životni križ do one točke do koje to Bog želi. Budimo i dalje to što jesmo. Radimo, molimo i više ljubimo brata čovjeka. I stavimo pred sebe uvijek samo to – prepoznajemo li u licu čovjeka Isusa Krista. Ništa više“, rekao je vlč. Perija, istaknuvši nadalje i pozvavši na molitvu krunice Blažene Djevice Marije.

 

Lijepe geste svećeničke solidarnosti iskazali su i svećenici iz utrinske župe sv. Ivana apostola i evanđelista upravitelj župe vlč. mr. Tomislav Škender i župni vikara vlč. Alen Mažić, najprije pri okupljanju u prostorijama župnog pastoralnog centra, a zatim u crkvi te tijekom zajedničkog ručka. Mr. Škender upoznao je jubilarce s poviješću te novozagrebačke župe, utemeljene 1969. godine u „privatnom stanu“, kao i o gradnji moderne crkve u kojoj se prva misa slavila 1998. godine, ali koja još uvijek nije usklađena sa potrebama i arhitektonski dovršena niti posvećena. S obzirom na pastoralni rad mr. Škender je izrazio radost što je nakon razdoblja brojnih sprovoda u župi, zbog nastale smjene generacije stanovnika, gradnje novih stambenih zgrada i širenja naselja, sada u porastu broj krštenja u župi s 10 tisuća stanovnika, od kojih se lijepi broj svakodnevno okuplja na jutarnjoj i večernjoj misi, kao i na nedjeljnim misama i drugim župnim događajima, pozvavši okupljene na molitvu za duhovna zvanja.

 

Po završetku molitvenog dijela u župnoj crkvi, nazočni su jubilarci za uspomenu napravili zajedničku fotografiju kod kipa sluge Božjega kardinala Franje Kuharića, njihovog zareditelja, rad akademskog kipara Ante Jurkića, postavljenog u dvorištu ispred crkve 2012. godine, prigodom 10. obljetnice smrti kardinala Kuharića.

 

Neki jubilarci koji su bili spriječeni sudjelovati u prvom dijelu proslave, pridružili su se zajedničkom objedu u obližnjem Gastro Globusu na Zagrebačkom velesajmu, čijem se vlasniku i cijelom osoblju osobito zahvaljuju zbog njihove velikodušnosti i suradničke blizine.

 

Kardinal Kuharić zaredio je 27. lipnja 1993. godine, tridesetdvojicu mladomisnika, od kojih 15 dijecezanskih i 17 redovničkih kandidata. U Zagrebačkoj nadbiskupiji danas su: Dragutin Cerovečki, Norbert Ivan Koprivec, Nedjeljko Pintarić, Zdenko Perija, Vlado Razum, Franjo Sobočan i Tomislav Šestak; Vlado Borak i Josip Koprek su u Varaždinskoj biskupiji; Jakov Golomeić, Darko Juras i Stjepan Šprajc u Bjelovarsko-križevačkoj biskupiji, Vicko Obradović i Mario Sanić u Požeškoj biskupiji. Od redovnika su: salezijanac Drago Škarica; članovi Hrvatske pokrajine Družbe Isusove: o. Mato Anić, o. Ivica Musa, o. Josip Batinić i o. Vinko Maslać, članovi Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca: fra Žarko Relota (sada u Zadarskoj nadbiskupiji), fra Zdravko Tuba i fra Marko Vrdoljak; članovi Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda: fra Anto Barišić, fra Dragutin Bedeničić, fra Mario Cifrak, fra Ivan Miklenić i fra Ilija Mijatović; član Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja BDM u Mostaru fra Ivan Marić te član Hrvatske karmelske provincije sv. Josipa o. Vinko Mamić.

 

Nedjeljko Pintarić