Objavljeno: 03.06.2019.
Svetu misu zahvalnicu za športaše grada Karlovca i športaše s invaliditetom Zagrebačke nadbiskupije u prepunoj župnoj crkvi Presvetog Srca Isusova u karlovačkom Novom centru, u ponedjeljak 3. lipnja 2019., predvodio pomoćni biskup zagrebački mons. dr. Ivan Šaško u koncelebraciji s župnikom župe Presvetog Srca Isusova, preč. Draženom Karačićem, dekanom karlovačkim vlč. Dujom Kurtovićem i fra Marinom Kuzminskim uz asistenciju povjerenika za pastoral športaša Zagrebačke nadbiskupije, t.đ. Marijanom Spehnjakom.
Sveta misa zahvalnica okupila je mnoštvo športaša grada Karlovca, ali i športaše s invaliditetom koji su pristigli iz Zagreba, Samobora, Velike Gorice na čelu sa dopredsjednikom Hrvatskog paraolimpijskog odbora g. Josipom Držaićem.
- Vjera i sport neraskidiva su veza, bilo da športaši uoči nastupa iskazuju samouvjerenost i pouzdanje u vlastitu pripremljenost, snagu, vještinu, umijeće, ili se oslanjaju na 'pomoć s neba'. I jedna i druga vrsta vjere pozitivno djeluju na športski duh natjecatelja, jer donose im psihološku stabilnost i učvršćuju odlučnost za ostvarenje zacrtanih ambicija. Vjera ili vjerovanje zasigurno može opuštajuće djelovati na športaše u trenucima velike napetosti uoči samih nastupa, a svakako će imati terapeutski učinak i na potiskivanje njihovih strahova, ponajmanje straha od neuspjeha – rekao je u svojoj propovijedi biskup Šaško.
Prakticiranje vjere od strane športaša tijekom športskog događaja stoga nikome ne bi trebalo smetati, posebno ako se to čini neupadljivo, u intimi vlastitog bića. Prihvatljivo je i prakticiranje u javnom obliku, iskazuje li se dostojanstveno, obzirno, pazeći da se pritom nikoga ne vrijeđa, omalovažava, diskriminira S druge strane športski poraz lakše je podnijeti ako postoji utjeha iz neke druge 'dimenzije', a ne samo ona uobičajena – stručna, po kojoj će trenerova analiza nastupa pokazati kako je ili zašto je ispuštena pobjeda.
- Svaki čovjek, na ovaj ili onaj način, nosi svoj križ. Dođu teški trenuci u životu kada se čovjek ne smije predati, potonuti, pasti. S vjerom se čovjek kvalitetnije može vratiti na pravu putanju. Treba što dostojnije, čvršće i jače nositi križ i boriti se s njim – to su moja iskustva iz sporta, iz života – svjedočio je na kraju svete mise, svoju vjeru olimpijac Damir Škaro.
- U situacijama koje izgledaju bezizlazno također se nađe rješenje, no treba vjerovati. Ja sam vjerovao, i vjerujem u Božju pomoć i ona mi je pomogla. Bog mi je pomogao kroz športsku karijeru, ali i nakon nje. Vjerovati u onaj Božji plan za svakoga čovjeka i njegovo mjesto na ovoj zemlji. Žao mi je što mnogi gube svoj identitet, boje se reći da su katolici, Hrvati i vjernici. Nikada se nisam bojao javno i iskreno svjedočiti svoju vjeru – govorio je Škaro te poručio je mladima: Ne trebate se sramiti vjere niti Boga jer, ako smo mi imali hrabrosti javno pričati o svojoj vjeri u Boga i riskirati sav ugled, kojega smo kao športaši mukotrpno stjecali godinama, cijeli život, nemojte se sramiti niti vi koji ste tek na putu da postanete veliki, da ostvarite najbolje od sebe u ovom životu.
