Aktualnosti

Velika pobožnost svetom Josipu nastavlja se kroz šestu srijedu kada su hodočasnike predvodili župljani karlovačke župe Svetog Martina biskupa, Hrnetić. Uz brojne Karlovčane slavlju su se pridružili članovi Marijine legije iz Lasinje te hodočasnici iz Bjelovara, Osijeka i drugih dijelova Hrvatske. Svetu misu predvodio je vlč. Filip Pavlović, župnik župe Svetog Martina, Karlovac-Hrnetić u koncelebraciji s mons. Antunom Senteom, ml., rektorom Svetišta, vlč. Leonardom Šardijem, povjerenikom za pastoral osoba s invaliditetom Varaždinske biskupije i vlč. Dragutinom Goričancem, župnikom u Završju. Bogatstvu slavlja su pridonijeli zboraši hrnetićke župe.

Vlč. Filip u svojoj homiliji je rekao: „Ovaj događaj sa slijepcem itekako ima značenja za naš život. Kao što Isus malo prije ovog događaja prekorava učenike zbog njihova neshvaćanja i nevjere riječima 'Zar još uvijek ne razumijete', tako i nas opominje danas i kao da želi reći nama svojim učenicima, zar ste još uvijek slijepi za zbiljnost u kojoj se nalazite. Kao što je bilo teško pokrenuti na vjerovanje prve učenike, jednako je teško pokrenuti na vjeru i današnje, zato ozdravljenje slijepca koje se čini nemogućim pomaže kako onima prije tako i nama danas shvatiti s kakvom smo zbiljnošću suočeni u Isusovoj osobi.“



Osvrnuvši se na Isusov postupak vlč. Pavlović kaže: „Isusov način liječenja možemo nazvati neciviliziranim, primitivnim. Liječi pljuvačkom. Pred time se današnja medicina grozi. Međutim, što čini majka kad se dijete udari, kad se ozlijedi? Uzima ga na svoje ruke, u ranjeno mjesto dašće svojih dahom, ranjeno mjesto ljubi usnama, miluje ga, ulijeva mu snagu. Majka uspostavlja kontakt s djetetom tim naravnim gestama dajući mu sigurnost kako nije samo, kako je majka uz njega. Sve te geste imaju veliki psihološki učinak na dijete. Slijepca dovode k Isusu. Bijedno stanje, čovjek ne zna ništa, nema orijentacije ni u vremenu ni prostoru. Nema puta ni cilja, ne zna ni za što. Tapka u mraku. Za njega vrijedi ono što vrijedi za cijeli minuli eon: Tmina prekriva zemlju, mrklina narode (Iz 60,2). Bit svijeta bez Boga jest besmisao i smrt.

Od ljudi ne dolazi svjetlo koje bi moglo obasjati ovaj svijet. Čovjek je sam u svojoj tamnici, zatvoren u svoja četiri zida, nema ni prozora ni vrata. Drugi ga dovode k Isusu. Crkva kao zajednica vjernika ima upravo tu zadaću - dovesti čovjeka u slobodi k Isusu da ga ovaj izliječi, da mu povrati vid. To je put u slobodu. Uvijek je to osobni čin koji svatko za sebe mora učiniti. Drugi ne može biti moja zamjena ili nadomjestak za mene i moju osobnu odluku.“ Vlč. Pavlović je na kraju homilije pozvao sve prisutne, da poput svetog Josipa, usmjere svoj vid prema svjetlu Isusa Krista i da stvore oči svoga srca da vide koje li nade u pozivu njegovu.



Na kraju misnoga slavlja svoju vjeru je posvjedočila Marijana Petir, hrvatska zastupnica u parlamentu Europske Unije. Zastupnica Petir kaže kako vjeru smatra odgovorom na Božju milost i kako toj milosti trebamo pustiti djelovati: „U onim trenucima kada se čini da je nemoguće riješiti određene probleme i kad konačno čovjek shvati da ne može više svojim snagama doći do određenog cilja, prepustimo sve Bogu i onda tek vidimo koliko je ta milost jako velika, koliko nas ona obuzima, preplavljuje i koliko tek onda na kraju dobivamo. Dakle, u tim trenutcima kad sve izgleda bez nade, kad sve prepustimo Bogu onda u stvari tek Bog sve to može poredati.“

Na pitanje o odnosu vjere i zastupničkog posla, to jest na pitanje koliko kršćanskih vrednota možemo pronaći u EU parlamentu, gospođa Petir odgovara: „Boga ima svugdje! Bog je svugdje prisutan pa onda i u Europskom parlamentu, samo je pitanje hoćemo li mi Boga primijetiti, hoćemo li Mu dati prostora.“ Zastupnica Petir kaže kako joj sveti Josip posebno znači, posebno u svojoj poniznosti.



„Kada pogledamo njegov život vidimo kako je sve ono što je razmišljao o svojoj budućnosti u jednom trenutku po Božjoj objavi samo stavio sa strane i rekao Bogu da i krenuo jednim drugim Božjim putem. I to je to, dakle, Bog nas zove, zove nas svakog, na nama je hoćemo li mu reći to malo da, ili ne“, posvjedočila ja gospođa Petir. Također napomenula je kako je sveti Josip velik u svojoj šutnji, to jest kako ne možemo pronaći nijednu njegovu riječ u Svetom Pismu, a opet znamo kako je vršio ulogu oca Isusu Kristu, kako ga je odgajao i učio: „On je nekako šutljiv, a opet toliko puno daje, odgaja Isusa, postaje mu pravi otac, svima nama je nekako primjer kako se postaviti prema vlastitoj obitelji, kako skrbit za nju, kako se postavit prema radu, prema drugim ljudima i u stvari u toj šutnji, njegovoj strpljivosti i poniznosti, silno je velik.“

Nakon svjedočanstva, četvero dubovačkih župljana župnikovih suradnika, predali su dar zastupnici Petir. Tih četvero župljana, zajedno s mons. Senteom bit će gosti sljedećeg tjedna u Bruxellesu u Europskom parlamentu kod gospođe Petir gdje će predstaviti svetog Josipa zaštitnika Hrvatske i aktivnosti Nacionalnog svetišta svetog Josipa.