HR
Na svetkovinu Uznesenja Blažene djevice Marije na nebo u zagrebačkoj katedrali središnje euharistijsko slavlje predvodio je pomoćni biskup zagrebački Ivan Šaško u koncelebraciji s kanonicima Ivanom Hrenom i Stjepanom Večkovićem.
Danas smo povezani kao jedna Crkva s mnoštvom hodočasnika, hrvatskih vjernika koji su ponovno pronašli zajedničke putove i ciljeve te se okupljaju u marijanskim svetištima. Današnja je svetkovina velika duhovna obnova našega naroda koja nas vraća istini o važnosti vjere, o tome da je ovdje na zemlji moguće živjeti radost samo s darom koji je po Mariji darovan čovjeku; s titrajem u srcu koji upućuje na nebesku proslavu, rekao je biskup Šaško u uvodu u misu.
U homiliji, pojašnjavajući značaj svetkovine, biskup Šaško je istaknuo da "danas, slaveći Marijin vazam, nadamo se, iščekujemo i radujemo se daru koji nam niti smrt ne može oduzeti. Tu vjeru Crkve danas živimo snažno povezani sa svojim pokojnima, jer je Marijino uznesenje prvi plod Kristova uskrsnuća. Ona je prva živjela Radosnu vijest Bogočovjeka; ona kao prva kršćanka za sobom vodi one koji uskrisuju vjerujući u Krista; ona utire put, kako bi naš život, ne samo smrt, bio istinsko nasljedovanje Krista. Zbog toga značenje ove svetkovine ne može stati samo u pogled prema nebu i slavi na koju smo pozvani, jer se odgovor na taj poziv gradi na zemlji, životom u vjeri koji je dostojan kršćanskoga imena i koji je prožet obnovljenom ljudskošću."
Nadalje, biskup je istaknuo kako spomen duše i tijela, koji se nalazi u molitvama i u izrijeku istine vjere koju danas razmatramo, pokazuje nam da će naša vječnost koja se tiče duše, biti slavna u povezanosti s onim što gradimo svojim tijelom, mukom i težinom svoje svakidašnjice.
Danas u slavlju euharistije u kojemu nam se daje Kristovo tijelo i krv, živimo od iste vjere koju je imala ona – "blažena što povjerova". Nama je to radost divljenja, a onima koji misle da sve stane u zemaljske okvire, vjerujem – zbunjujuća i teško objašnjiva pojava. I umjesto da zastanu i pokušaju prodrijeti u smisao onoga što im djeluje besmisleno, oni ovih dana, dok se rijeke hodočasnika slijevaju u molitvi i pjesmi, govore o velikim mogućnostima i potrebi iskorištavanja dolaska ljudi u svetišta, govore o 'vjerskome turizmu'. Koliko li je samo nerazumijevanja i nesporazuma u tome nazivu. Ili možda nije, ako vidimo da takve ideje svojim korijenom sežu do onih koji su prije dva desetljeća, u komunizmu zdušno sprječavali i hodočašća i vjeru i djelovanje Crkve u Hrvatskoj. Sada svoju ideologiju stavljaju pod privid brige za gospodarski boljitak, rekao je biskup, te upozorio kako je očito da rijetko u javnosti pronalazi prostor za dublje ulaženje u otajstvo života; za gajenje osjećaja zadivljenosti, za poštivanje vjerničke hrvatske duše i hranjenje plemenitošću koja živi na ovaj dan u našemu puku; dok se obilato promiču otužni pokušaji da se oduševljenje, žrtva, žuljevi na nogama, zajedništvo i nesebičnost, kamen izglačan koljenima oko oltara, pomirenje, jačanje obitelji, te iskrena promjena života u ljubavi prema bližnjima… promatraju kroz prizmu banalnosti.
Nije stoga čudno da oni kojima ništa nije sveto, i koji se cijele godine trude što više izrugati kršćanstvo, povodom najvećih katoličkih blagdana, uz svoje proizvode objavljuju slike svetih, prodaju krunice, nude molitvenike… i usput prozivaju druge za nedosljednost i drže pouke o dvoličnosti. Ali bit kršćanstva, kao što je izmicala stoljećima, bit – jednostavna i istinita – i dalje ostaje nedohvatljivom zemaljskim mjerilima. Dok gledamo mnoštvo proturječnosti u našemu društvu, molimo za sve, počevši od sebe, da ne previdimo dar od kojega čovjek može istinski živjeti i dar u kojemu se razumije zašto je sve više ljudi na hodočasničkim putovima. Danas živimo ono radosno čudo naroda koji traži Boga i naroda koji traži sebe, znajući gdje može pronaći odgovor, rekao je biskup Šaško, te podsjetio kako se i danas nastavlja Božji poziv na zauzetost, na preuzimanje, na prihvaćanje života koji odražava nebo Kristova uskrsnuća i Marijina uznesenja: preuzimanje brige za obranu života pred nasiljem koje zatvara oči pred ubojstvima i domovinu gura u nesreću; preuzimanje brige za slobodu ispovijedanja vjere pred suptilnim micanjem katolika izvan javnoga djelovanja; preuzimanje brige za pravednost i za zaštitu slabih koji nemaju dovoljno novaca da bi platili jačinu glasa; u kršćanskoj ljubavi preuzimanje skrbi i ozbiljno opiranje svima koji iskorištavaju tuđu ovisnost; preuzimanje odgovornosti u skidanju krinke s onih koji klevetama ocrnjuju druge i gorčinom ispunjaju tuđe živote; preuzimanje zadaće u građenju vrijednosti za buduće naraštaje.
Puno je toga što smo pozvani preuzeti. I ako mislimo da nemamo snage za to, ne zaboravimo pomoć danu po zagovoru Kraljice čovječanstva u nebeskoj slavi. Jer ona je Majka koja je došla prva i koja čeka svako svoje dijete! Nju zazivamo i kao svoju Kraljicu, Kraljicu Hrvata. Kao što je njezina duša bila ispunjena Bogom, i mi se danas radujemo najljepšoj slici ljudskosti koju je Bog ostvario snagom Radosne vijesti, rekao je na kraju homilije biskup Ivan Šaško.
Misno slavlje pjevanjem su uveličali Koralisti zagrebačke katedrale. (IKA)
