U propovijedi je fra Lotar istaknuo da se mladi u toj bazilici svakoga četvrtak susreću na Duhovno-duhovitim večerima jer su u traženju. „Život je traženje i pronalaženje. Tražimo mir, tražimo radost, tražimo zadovoljstvo i ispunjenje; tražimo smisao. Jednom riječju, znali to ili ne znali; bili toga svjesnima ili ne – tražimo Boga“, rekao je propovjednik te se osvrnuo na lik Matatije koji, kako je rekao, spremno brani Savez naroda s Bogom sklopljen.
Svatko od nas sklopio je savez s Bogom, rekao je propovjednik, istaknuvši prije svega sakramente krštenja i potvrde. „Na potvrdi smo pri punoj svijesti i razumu obnovili savez s Bogom koji smo sklopili u krštenju. Taj savez u nama živi i postoji. On nas obvezuje. Svatko od nas je donio odluku – za ili protiv Boga“, dodao je fra Lotar.
Osvrćući se na čitanje Prve knjige o Makabejcima, gdje Matatija ističe „…ja i moji sinovi, i sva braća moja, slijedit ćemo Savez otaca svojih. Ne dalo Nebo da ostavimo Zakon i zapovijedi. I zato ne možemo poslušati kraljevih naloga da prestupimo svoje bogoštovlje ni udesno ni ulijevo“, fra Lotar se osvrnuo na spremnost čovjeka da ostane vjeran savezu koji je sklopio s Bogom.
„Koliko smo mi spremni ostati vjerni Božjem savezu, držati se Božjega Saveza, Božjega pravca, ne odmičući od njega ni udesno ni ulijevo? Ili smo poput trske na vjetru koju vjetar raznih pokreta, ideoloških strujanja i pomodarstva, ljulja? Kako možemo ostati postojani, ako ne razumijemo zašto, onda se nećemo ni pitati kako“, dodao je.
Osvrćući se na evanđeoski odlomak (Lk 19, 41-44), fra Lotar istaknuo je da Isus plače nad svojim gradom Jeruzalemom zbog nesreće koja će ga snaći „jer nije prepoznao vrijeme svoga pohođenja“. Pojasnio je da to nije kazna Jeruzalemu što je razapeo Isusa, nego jedini mogući razvoj situacije kada se čovjek odluči odvojiti od Boga. „Kada se od Boga sakrijemo i krenemo u duhovna minska polja, mi krivimo Boga“, rekao je propovjednik, istaknuvši da je svakom čovjeku potreban duh razlučivanja kako bi mogao „Duhom Svetim razlučivati stvarnost oko sebe“.
Nadalje, propovjednik je istaknuo radost ususret dolasku relikvija bl. Alojzija. „Bolje društvo ni sveti Antun nije mogao poželjeti, a bolji dom od franjevačkoga i Antunovoga, Stepinac nije mogao tražiti. Stepinčeva borba za istinu i pravednost, vjernost zagrebačke Crkve, ali i Crkve u Hrvata uopće Svetoj Stolici – čuvajući tako snažno jedinstvo i neuništivost – primjer su svima nama“, naglasio je te se prisjetio nekih manje poznatih činjenica iz Stepinčeva života.
„Blaženi Stepinac bio je pred ženidbom s prekrasnom dušom, Marijom Horvat prije nego što se opredijelio za svećeništvo. Njihova korespondencija opisana je u knjizi ‘Mladi Stepinac – pisma zaručnici’. Knjiga prekrasno opisuje njihovu mladu ljubav i prijateljstvo iz svetačke perspektive“, rekao je.
Stepinac je bio „svetac koji zna što znači biti zaljubljenim, što znači voljeti, što znači tražiti se. Svetac koji zna, u Duhu Božjemu, donijeti odluku za svoj život i postojano čuvati vjernost toj odluci sve do smrti. Svetac koji zna da postoje stvari za koje se u životu isplati darovati i vlastiti život jer jedino onda znamo da smo istinski živjeli“, istaknuo je propovjednik. „Takav svetac nadahnuće je svima nama; svetac mladih i djece, svetac starijih i bolesnih, svetac hrvatskoga naroda i kršćanske vjere – i radosni smo sutra ga dočekati“, zaključio je propovijed fra Lotar.
Svečano euharistijsko slavlje, prigodom kojega će zagrebački nadbiskup mons. Dražen Kutleša bazilici sv. Antuna Padovanskoga na Svetom Duhu u trajni posjed svečano darovati relikvije blaženoga Alojzija Stepinca, bit će u petak 24. studenoga. Svečani ulazak relikvija bl. Stepinca u Baziliku bit će u 18:45, nakon čega će uslijediti misno slavlje u 19 sati. Toga dana je i dan potpunog oprosta u bazilici sv. Antuna Padovanskog.
.jpg)
.jpg)
