Objavljeno: 17.11.2015.
Tribina „Hrvatski jezik i njegove ljepote“ održat će se u utorak, 17. studenog 2015. godine u Župi Presvetog Trojstva - Sveta Nedelja na temu: "Antun Branko Šimić - Preobraženja".
Lirika Antuna Branka Šimića (1898-1925) škrta je, stroga, do bola stegnuta. Mladi je pjesnik rastao, sazrio i sagorio strelovito: u dvadeset i sedmoj godina sasjekla ga je klasična „pjesnička“ suha bolest. Drugujući svakodnevno sa smrću, prateći njezin milimetarski rast u sebi, A. B. Šimić stvorio je distanciran, naoko posve hladan izraz, u kojemu nema mjesta frazi i retorici.
U zbirci Preobraženja (1920), do okrutnosti ogoljelim stihovima, Šimić varira sve bitne teme: čiste, osnovne, egzistencijalne - ljubav, smrt, bolest, zdravlje, glad, siromaštvo, materinstvo. I vječnost. Međutim, njegovo poimanje vječnosti nije istovjetno kršćanskom poimanju vječnosti, osim u jednoj od njegovih ponajboljih pjesama:
MOLITVA NA PUTU
Bože
koji si me do ovog časa doveo nevidljiv
vodi me i dalje koncu mojih želja
Ne ostavi me
umorna i sama nasred puta
Obrazi su moji blijedi
i moje misli nemoćno ko moje ruke vise
Bože
daj da novo plavo jutro
iz umora digne moje misli
da kroz blijede ruke prođe mlaz crvene svježe krvi
Budi
nad mojom glavom moja pratilica zvijezda
Mladenko Spahija
