HR
U organizaciji Ureda Zagrebačke nadbiskupije za vjeronauk u školi u srijedu 18. siječnja u dvorani "Vijenac" Nadbiskupijskoga pastoralnog instituta u Zagrebu započeo je novi niz tribina "Zajednički vidici" s okvirnom temom "Znanje kao odgojno-obrazovna vrednota".
Okupljene je pozdravila te pojasnila važnost odabira teme predstojnica Ureda Zagrebačke nadbiskupije za vjeronauk u školi dr. s. Valentina Mandarić. Okupljene su pozdravili i prodekan Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu dr. Slavko Slišković te uime zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića pomoćni biskup Ivan Šaško koji je i uveo u temu tribine.
Znanje i mudrost polaze od znati, ali nipošto nisu istoznačni oblici spoznaje i djelovanja, rekao je biskup te podsjetio na raspravu o Nacionalnom okvirnom kurikulumu, gdje se često spominjala sintagma "društvo znanja". Vidimo u posljednje vrijeme da je ono nestalo. Znanje pripada spektru određenih vrijednosti, stoga bi bilo puno obuhvatnije kad bi se govorilo o "društvu vrijednosti" među kojima je i znanje.
No, dok se čini da uz znanje ne treba staviti nikakvu drugu odrednicu, uz vrijednost je ta odrednica nužna. Time želim upozoriti, rekao je biskup, "da je u sintagmi društvo znanja nadnaslov društvo vrijednosti, te da se društvo znanja ne može definirati prije nego se definirao nadnaslov društvo vrijednosti". "Nadam se da to nije bijeg od suočavanja s pitanjima o vrijednostima ili pokušaj skraćivanja puta koji ide prema točno izabranim vrijednostima, a da ih se namjerno izbjegava i izrijekom ne spominje. Danas je teško zahtijevati društvo mudrosti, posebice kad nismo uspostavili kriterije vrijednosti", rekao je biskup Šaško.
O temi prve tribine "Znanje i mudrost" govorio je dr. Ivica Raguž s Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Osijeku. Nastavljajući se na prethodnika, upozorio je kako danas govor mudrosti nije nimalo popularan, ni aktualan. To je ilustrirao riječima Nietzschea koji je rekao kako su "mudraci umorni od života, pa svoju mudrost skrivaju pozivom na mudrost".
Danas je mudrost u krizi, pala je u zaborav. Nitko ne želi biti mudar, radije se želi se biti snalažljiv, lukav ili se jednostavno čezne za bilo kakvim znanjem, jer znanje je moć. Odavde je razumljivo, da mudrost nije danas ničim toliko ugrožena kao znanjem. Znanje se nameće kao jedino mjerilo i jedini kriterij svega postojećega, pa tako i čovjekova života. Stoga je potrebno ponovno promisliti značenje mudrosti i odnos prema znanju, rekao je dr. Raguž te se osvrnuo na poimanje mudrosti kod antičkih filozofa. Govoreći, pak, o teološkom poimanju mudrosti, istaknuo je kako mudrost kao pojam susrećemo u svim religijama i kulturama.
Osvrnuvši se na suodnos znanja i mudrosti, dr. Raguž rekao je da je današnje društvo, društvo vladavine znanja u kojem gotovo da i nema mjesta govoru o mudrosti. Govoreći o korištenju znanja u svrhu moći, istaknuo je kako mudrost ima karakteristiku humanizacije znanja, jer polazi iz cjelokupnosti čovjekova bića. Ta se humanizacija znanja odnosi na odnos prema okolišu. Kršćanski se humanizam ne mjeri akademskim titulama, znanjem nego mudrošću.
Nadalje, znanje je po svojoj definiciji partikularno, ono poboljšava uvjete individualnoga življenja, mudrost je čuvarica humanizma, a mudraci su iskusni humanisti, rekao je dr. Raguž, pojasnivši i kako je mudrost demokratičnija od znanja. Određeno znanje ne mogu svi imati, već samo oni koji imaju pristup znanju ili su nadareni za određena znanja, a mudrost svi mogu imati neovisno o staležu, podrijetlu, starosti, obrazovanju, financijskoj moći. (IKA)
