Istaknuvši da je geslo ovogodišnjega Antunovskog hoda „Molitva čisti dušu“, fra Stjepan se u propovijedi osvrnuo na važnost molitve u života svakoga kršćanina. Upitao je dolazimo li Bogu iz ljubavi prema njemu ili zbog križa, bolesti, teške situacije koju proživljavamo.
„Nekada ne razumijemo što znači molitva“, rekao je te dodao kako se neki kršćani ponašaju magijski te iskrivljuju pobožnosti. Mi često, istaknuo je, tražimo mala čudesa, a ne Duha Svetoga. Ako vjerujemo u Boga samo zbog nečega što nam treba, a ne iz čiste ljubavi prema Bogu, onda smo sve promašili i ništa nećemo dobiti. Bog proniče ljudska srca i zna molimo li iz ljubavi ili ne, istaknuo je.
„Božja moć u ovome svijetu je ljubav. Bog je ljubav i On je svojom ljubavlju osvojio mnoga srca. Je li Bog svojom moćnom ljubavlju osvojio moje i tvoje srce? Uzvraćamo li mu s ljubavlju“, upitao je fra Stjepan te dodao da u Bogu svaka slabost, grijeh, kriva pobožnost i nakana izgaraju. „Bog je ljubav koja pročišćava. Zato uzimamo rečenicu sv. Antuna: Ljubav je duša vjere i bez ljubavi vjera umire“, dodao je propovjednik.
Rekavši da Bog od grešnika hoće obraćenje, istaknuo je da je sv. Antun bio zaljubljenik u Boga te je znao da vjera umire bez ljubavi. „Bez iskrene molitve nema osobne Pedesetnice, a bez toga nema ni žive vjere“, poručio je fra Stjepan te dodao da su kršćani danas često ispunjeni tjeskobom, strahom, tugom i beznađem. No, dodao je, plodovi Duha su ljubav, radost, mir, velikodušnost, dobrota.
„Ljubav snaži vjeru, a molitva čisti dušu, čisti naš pogled na Boga, ali i pogled na same sebe“, rekao je propovjednik te dodao da su ljudi često ogorčeni te da se osjećaju bezvrijednima. Tu nam, nastavio je, molitva može pomoći. „U susretu s Božjom riječju naše srce se mijenja. Molitva treba čistiti naš pogled na svijet“, rekao je te dodao da čovjek, kada je ogorčen, ne vidi lijepe stvari i može prepoznati Boga u drugoj osobi.
„Kršćanska molitva treba biti pasivna, a Bog je onaj koji je aktivan. Protagonist naše molitve je Duh Sveti koji je u nama. Trebamo pustiti da Duh Sveti u nama moli, da nas potiče, da nas hrabri“, rekao je te dodao da je potrebno dopustiti Duhu Svetom da djeluje. „U prisutnosti Duha Svetoga sve gori, sve nestaje. Ne može tamo gdje je Duh Sveti biti pesimizam i razočarenje“, naglasio je, između ostaloga, fra Stjepan.
„Kada sam zatvoren u tjeskobi milost Božja pada kraj mene, a ne u moje srce. Stablo se prepoznaje po plodovima, a tako se i vjernika koji moli prepoznaje po plodovima“, rekao je te citirao sv. Antuna: „Neka šute riječi, a govore djela“. Pozivajući se na papu Franju, propovjednik je rekao kako sveci nisu oni koji čine čuda, već Božja milost koja djeluje preko njih. „Gospodin djeluje kako preko proglašenih svetaca, tako i preko živućih ljudi“, istaknuo je te dodao da treba moliti s vjerom.
Potaknuo je vjernike da se preispitaju jesu li njihove molitve u skladu s Božjom voljom, istaknuvši i to da ponekad molitve nisu uslišane jer ne molimo u iskrenosti srca. Na kraju je potaknuo vjernike da u molitvi uvijek budu kao djeca koja dolaze pred svoga Oca.
