Aktualnosti

Župna zajednica u Španskom uz trodnevnu duhovnu pripravu, od 12. do 14. rujna, dočekala je proslavu župnog blagdana Blažene Djevice Marije Žalosne.

Ovogodišnja duhovna priprava bila je posebna jer su je predvodili mladomisnici koji su svoje službe započeli u Kustošijskom dekanatu – prvoga dana svetu misu je predslavio vlč. Ivan Braovac, župni vikar u Župi sv. Nikole Tavelića u Kustošiji; drugoga dana vlč. Matija Novački, župni vikar u Župi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Stenjevcu, a trećega dana vlč. Alen Vrbek, župni vikar u Španskom.

U Bogu je naša utjeha i radost

Osvrćući se na evanđeoski ulomak o blaženstvima, vlč. Ivan prvoga dana u homiliji je pojasnio tko su to siromašni duhom – to su oni koji sve što posjeduju, i materijalno i duhovno, daju Gospodinu. Govoreći o gladnima koji će se nasititi, vlč. Ivan upozorio je na glad za materijalnim koja zarobljava suvremenog čovjeka, a koji zbog težnji za ostvarenjem svojih želja uzima i više od onoga što mu je potrebno te zbog toga ponekad zanemaruje drugog čovjeka ili mu čak naškodi. „Kad netko čezne za onim što je ispravno i pravedno, kad netko čezne za Bogom (…) on se tada odriče prolaznoga, onoga što ne traje, što ne ispunjava, radi onoga neprolaznoga, vječnoga i istinitoga“, naglasio je vlč. Ivan.



Okupljenim vjernicima progovorio je i o žalosnima koji će se radovati – za kršćane je istinska radost sam Krist Gospodin. „Kad je Krist stvarno u mome srcu, kad njegova ljubav ispunja moje srce, to je istinska radost“, međutim, nije lako doći do te radosti. To je put obilježen preprekama, žalostima i tugom, ali onaj tko ih podnosi radi Krista i Kraljevstva nebeskog, u konačnici će se iskreno radovati, zbog čega ne smijemo gubiti pouzdanje u Boga, nego vjerovati da je Božja volja bolja od naših želja i planova te da ćemo u Bogu naći konačnu utjehu i radost, ohrabrio je vjernike vlč. Ivan. Završavajući homiliju, vlč. Ivan potaknuo je okupljene na nasljedovanje Krista tako da prihvate križ života jer bez križa i patnje nema uskrsnuća.

Borba za Kraljevstvo Božje nikad neće biti laka i bez poteškoća, ali od vjernika se traži hrabrost i ustrajnost, pouzdanje u Boga i njegovu volju te otvorenost poticajima Duha Svetoga. U tome je istaknuo Blaženu Djevicu Mariju, uzor u potpunom povjerenju i pouzdanju u Boga koja je svoj život predala u njegove ruke, a koja svima treba biti svijetli primjer i poticaj za nasljedovanje.

Ljubav ima zadnju riječ u kršćanstvu

Tumačeći liturgijska čitanja drugoga dana duhovne priprave, koja su na neki način bila prava lekcija o odnosu prema bližnjima, vlč. Matija posvijestio je okupljenim vjernicima da, iako je znanje neka sigurna spoznaja, svatko si mora dopustiti i priznati da je ponekad u krivu, da je gledao stvar iz pogrješnog kuta. Osim što se time izgrađujemo, također učimo prihvaćati sebe i svakoga koga nam život stavi na put jer „nikad ne znamo koliko smo svojim predrasudama osudili drugog čovjeka, bez da smo mu dali priliku“, upozorio je vlč. Matija. U toj našoj samodostatnosti povrjeđujemo bližnjega jer mu ne dozvoljavamo da raste, da ga čujemo, poučimo, ohrabrimo, prihvatimo, zagrlimo, podignemo…



Drugi put, onaj pravi put kojim trebamo ići je da vjerujemo u bližnjega, rekao je vlč. Matija: „Vjeruj da Božje stvorenje, Božje dijete može uspjeti. Vjeruj u stvorenje pa ćeš naći put do Stvoritelja. Vjera nek spoznanje dopuni“. O tome nas poučavaju i riječi Evanđelja koje nas pozivaju da budemo milosrdni kao što je Otac naš milosrdan. Vlč. Matija naglasio je da se to može postići upravo po Marijinom primjeru.

Ona je kao majka trebala shvatiti strašan čin ubojstva njezinoga jedinca kao žrtvu baš za one koji su ga učinili. Iz naše perspektive to je apsurd, ali Gospa Žalosna podsjeća nas da se bol, patnja i suze nalaze i u dubokim temeljima kršćanstva. Stoga je vlč. Matija potaknuo vjernike da se ugledaju u Mariju „jer ona je bila milosrdna, nije sudila ni osuđivala, ona je praštala“. Trajno nam je ohrabrenje da „u kršćanstvu nema zadnju riječ nepravda, nema zadnju riječ niti mržnja niti smrt – zadnju riječ ima ljubav koja znači život. Ljubav na djelu, koja ne može biti uništena, nesebična, čista ljubav prema bližnjemu, a onda i prema Stvoritelju“, zaključio je vlč. Matija.

Da nam križ postane blagoslov

Promišljajući o križu, neminovno dolazimo do paradoksa. Kao što je podsjetio vlč. Alen u homiliji trećega dana trodnevnice, križ je prije Isusove smrti bio sramota, najteža kazna. Međutim, Isus ga svojom smrću čini znakom spasenja i križ tako za kršćane postaje najvišim idealom. „Krist je razriješio smisao križa time što ga je prihvatio. I nama kaže da treba prihvaćati križ, patnju i bol da drugima olakšamo život. Spasenje svakog pojedinca i cijeloga ljudskog roda ovisi o tome koliko će svatko znati prihvatiti situacije boli i nevolje, u njima ne pokleknuti, nego ih zalaganjem preobraziti“, istaknuo je vlč. Alen.



Drugi paradoks blagdana Uzvišenja Svetoga Križa krije se u poslanici sv. Pavla Filipljanima u kojoj Isusa predstavlja kao slugu koji se potpuno ponizio. Svojim primjerom Isus nam pokazuje da čovjekova veličina nije u slavi, uspjehu ili bogatstvu, nego u služenju drugima. Vlč. Alen potaknuo je okupljene vjernike da u tome nasljeduju Krista. U služenju bližnjima otkrit ćemo i najdublji smisao križa što ga je pred nas stavio sv. Ivan u evanđelju dana, a to je ljubav. Ako ćemo po Isusovom primjeru oblikovati našu svakodnevicu, i nama će križ biti simbol spasenja, nada, snaga, radost i sigurnost.

Stoga, kao što nas je potaknuo vlč. Alen, „molimo Isusa da nas nauči štovati i ljubiti njegov sveti križ po kojemu smo spašeni i otkupljeni! Molimo Isusa da nas nauči i osposobi drugima pomagati nositi njihov križ. Molimo Isusa da nas nauči nositi svoj vlastiti križ, prihvatiti ga iz Božje ruke i ne misliti: Bog me ostavio, Bog me zaboravio, nego u časovima kad nam je križ pretežak, ponovno Isusa birati za prijatelja; birati ga dublje i životnije – da bi nam križ postao blagoslov!“