Aktualnosti

U Župi Krista Kralja u Domaslovcu u subotu 15. ožujka treću godinu zaredom održana je župna korizmena duhovna obnova. Predvoditelj duhovne obnove bio je vlč. Krešimir Cervelin, župni vikar susjedne Župe sv. Anastazije u Samoboru.

Vlč. Cervelin najavio je temu ovim riječima: „Osim posta i dobrih djela, korizma nas pripravlja i oraspoložuje za slavljenje Uskrsa. Zato je i već sada, ovako rano u korizmi, dobro vrijeme za promišljanje o praznom grobu.“ Iz evanđelja po Ivanu pročitan je odlomak o praznom grobu (usp. Iv 20, 1-8) u kojem se spominju Marija Magdalena, Petar i „ljubljeni učenik“, tj. Ivan koji dolaze i gledaju prazan grob, ali zapravo gledaju uskrsnuće oči u oči. Tri su to različita „lika“ s kojima se možemo poistovjetiti jer stoje pred istom stvari - praznim grobom, ali na različiti način doživljavaju taj prazan grob.

Marija Magdalena je prva došla na grob i opazila da je kamen s groba skinut. Ona ne propituje ovaj opažaj, nego trči učenicima i svjedoči jer je samo opazila, nije to razmatrala i promišljala o tome, nego je donijela sud da je netko ukrao Isusa. U Mariji Magdaleni možemo vidjeti i sebe: često stvari samo opažamo, ne tražimo razloge, nego odmah stvorimo svoj sud i prepričavamo ono što smo vidjeli vlastitim očima, ali ne želimo otići dalje od te površnosti. Petar je prvi vidio prazan grob i što se u njemu događa. Ugledao je povoje gdje leže i ubrus svijen na jednom mjestu i to mu „upada u oči“ te umom pokušava shvatiti ono što vidi svojim očima. Ivan sam o sebi svjedoči da je, uz to što je prvi došao na grob, postao i prvi vjernik uskrsnuća i onoga što se dogodilo. Ulazi u grob i više ne gleda tjelesnim, nego očima vjere i postaje mu jasan i odvaljen kamen, i povoji koji leže.

Zaključno, vlč. Cervelin podsjetio je okupljene vjernike kako korizma sve poziva da s Gospodinom mijenjaju svoj vid, da ne gledaju površno svojim očima i ne razmišljaju previše samo o onome što su vidjeli, da ne promatraju „prazne grobove“ u svojim životima, nego da u njima pronalaze uskrsnuće, da od Marije Magdalene malo po malo postanu Petar, a onda i Ivan, te da učvršćuju svoju vjeru i nadu kako korizma ne bi bila samo puki post i pokora, već prilika da po svojim životima drugima posvjedoče život i vjeru u uskrsnuće.