Uvodeći u misu o. Nagy je rekao: „Okupili smo se danas ovdje na ovom svetom i mučeničkom mjestu na Europski dan sjećanja na žrtve totalitarnih režima, posebno na žrtve komunističkog režima koje su ovdje u ovim šumama našle posljednje zemaljsko počivalište u oko 130 jama i grobišta, da bismo kao vjernici odali počast i poštovanje njihovim žrtvama, da bismo se pomolili za pokoj njihovih duša. I da bismo također zamolili Gospodina da njihove patnje i njihove mučeničke smrti ne budu uzaludne, da im Bog nadoknadi i nagradi njihova trpljenja te da budu sjeme iz kojega će niknuti plodovi i za bolju budućnost našeg naroda.“
O. Nagy u propovijedi je istaknuo da „kada dođemo na grobove onih koji su nevini stradali, nad kojima je učinjena teška nepravda, kao što smo se mi danas ovdje okupili na ovom stratištu tolikih naših hrvatskih sunarodnjaka, ispunjaju nas s jedne strane osjećaji tuge, žalosti i ogorčenja nad tolikim nepravdama i tolikim zločinima koji se još uvećavaju kad znademo da za njih do sada nitko nije odgovarao. Ali s druge strane kao vjernici ne smijemo dopustiti da nas takvi osjećaji nadvladaju i prevladaju.“
Protumačio je da „u našoj vjeri imamo tolike utješne riječi i poruke koje se odnose i na našu prošlost, ali i na budućnost svakoga od nas, a pogotovo na one koji su nevini stradali, koji su pali kao žrtve nepravde i mržnje. Nećemo se vratiti svojim kućama s ovoga mučeničkog mjesta, a da nismo dopustili da nas obasja svjetlo uskrslog Krista i Božja istina o smislu i vrijednosti ljudske nevine patnje i podnesene nepravde.“
Govoreći o nedavnom obilježavanju Europskog dana sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima na Groblju mira na Bilima kod Mostara, o. Nagy podsjetio je da postoji ideja da se upravo na Maclju podigne takvo groblje mira, kazavši: „Ako itko onda u prvom redu to zaslužuju ovih oko 13 tisuća naših sunarodnjaka koji još uvijek leže neidentificirani i neotkopani u većini jama po ovim šumama.“
O. Nagy kazao je da u Hrvatskoj Macelj nije jedino, premda je najveće mjesto i stratište hrvatskih žrtava, misleći na zagrebačko područje. „Dok su se ovdje događale tragedije i ubojstva u svibnju i lipnju 1945. istodobno su se u Zagrebu i okolici punile jame onih koji nisu nikuda bježali ili se povlačili nego su ostali u Zagrebu misleći da im se ne bi smjelo ništa dogoditi. A ipak su se tragedije događale kako to dobro znademo. Računa se da je u tim mjesecima – svibanj, lipnja, srpanj, a i dalje stradalo više od 10 tisuća Zagrepčana. (…) Kao što je u Maclju izgrađena crkva Muke Gospodnje tako isto bi trebalo izgraditi nešto slično i u Zagrebu gdje bi na jednom mjestu bio objedinjen dostojan i dokumentiran popis svih tih stratišta i ovjekovječen spomen na sve žrtve koje u njima počivaju“, rekao je o. Nagy.
Mišljenja je da bi trebalo najprije senzibilizirati Hrvatsku biskupsku konferenciju, a to bi trebale učiniti upravo udruge koje već postoje i za to se zalažu, kako bi se na razini cijele Crkve u Hrvata krenulo u ostvarenje ovoga projekta.
O. Nagy posebno je zahvalio Udruzi Macelj i Zakladi Predziđe kršćanstva koji su „i kao rodoljubi i kao kršćani potpuno svjesni moralne obaveze čuvanja spomena na nevine žrtve komunističkog režima, kroz ovih posljednjih trideset godina učinili veliko djelo za identifikaciju grobišta, za izgradnju crkve u spomen Muke Kristove koja je i spomen na muke i trpljenja svih žrtava koje su ovdje pokopane.“
Na misi su bili nazočni i izaslanik predsjednika Vlade RH Andreja Plenkovića i ministra hrvatskih branitelja Tome Medveda državni tajnik Špiro Janković te izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora Gordana Jandrokovića gradonačelnik Krapine Zoran Gregurović.
Prije mise upaljene su svijeće te je izrečena molitva na grobnici kod crkve Muke Isusove. Uslijedilo je obraćanje predstavnika organizatora Udruge Macelj 1945 i predstavnika vlasti.
