HR
Uskrsni broj Glasa Koncila osim uskrsnih poruka naših nadbiskupa i biskupa, uključujući cjelovite kardinala Bozanića i nuncija Cassarija, već tradicionalno podsjeća na pobjednike uskrsne vjere – ubijene u Kristovoj službi, vjerojatno i mučenike naših dana, a propitkuje i zašto nema više crkvi posvećenih Isusovu uskrsnuću.
Što kaže teolog, a što etnolog o uskrsnom običaju blagoslova jela, piše Ivan Uldrijan, a Branimir Stanić prenosi kako je Isusovo uskrsnuće zabilježila "vidjelica" Maria Valtorta. Vlado Čutura pohodio je jedinstveni otok Unije koji tek s Uskrsom počinje pravo živjeti, a Stipan Bunjevac predstavlja uskrsne motive u drevnim molitvama Hrvata u Mađarskoj.
Darko Grden razgovarao je s bibličarom s KBF-a u Đakovu dr. Ivicom Čatićem o susretima svjedoka s Uskrslim, o njihovoj vjeri i vjeri naših suvremenika. Podsjetivši da je "Isus jasno rekao: po ljubavi, po djelima koja iz nje izviru, ljudi će jasno prepoznati da smo njegovi učenici", dr. Čatić je postavio vrlo aktualno pitanje: "Gdje kao kršćani, nekome tko se zanima za vjeru ili za kršćanstvo u praksi, možemo reći: Evo, tu možeš doći, u tu i tu zajednicu, i u njoj ćeš vidjeti što je to kršćanska vjera, zajedništvo, tj. Crkva. Tu ćeš osjetiti da si u nekom drugom i drugačijem okruženju. Tu ćeš odmah shvatiti: to je to. Sigurno postoje oaze, obiteljske zajednice, molitvene zajednice, dijelovi župnih zajednica, gdje se to događa. No koliko je to vidljivo? I koliko ljudi dovodimo u takve sredine?"
U rubrici "Zapažanja" Đurđica Ivanišević Lieb u tekstu pod naslovom "Čuvanje i ugrožavanje vrijednosti" uz ostalo navodi svjedočenje Michaela Foota, engleskog parlamentarca, koji je zapisao: "Smatralo se da Hrvatska uopće ne treba postojati, jer je prema bijednim srpskim podvalama hrvatska država bila tek njemačkim izumom. Zašto onda u europskim vladinim ustanovama, gdje je takva glupost bila prihvaćena, ne bi i stari Dubrovnik mogao biti izbrisan sa zemljopisne karte? Srećom muškarci, žene i djeca Dubrovnika imali su drugačiju zamisao."
Prof. Valerije Vrček u rubrici "(Pri)govor znanosti" podsjeća na 50. obljetnicu objavljivanja knjige Rachel Carson "Tiho proljeće" koja je "uspjela pokrenuti lavinu prigovora, prosvjeda, građanskih inicijativa, znanstvenih publikacija i knjiga. Postala je referentna točka svakoga ozbiljnog i poštenog pristupa zaštiti okoliša."
U komentaru Ivan Miklenić uz ostalo piše: "Slaviti Isusovo uskrsnuće, tj. radovati se i vjerovati da je poraženi i iz ljudske zajednice nasilno i umorstvom uklonjeni Isus – živ, u doba kad se na globalnoj, tzv. regionalnoj i državnoj razini kao i na mikrorazini života i djelovanja svakoga čovjeka sve uspješnije uspostavlja nadzor umreženih centara moći, znači čuvati dostojanstvo čovječanstva, naroda i ljudskih osoba i znači čuvati autentičnu slobodu, jedinstvenu povlasticu koju je Bog darovao čovjeku... Bog se, očito, poigrao, kako se smatralo, neupitnim i neprijepornim centrima moći te su umjesto ostvarenja svojih globalnih pretenzija, ciljeva i interesa, umjesto kapitaliziranja svoje nedodirljive moći, postali tek sredstvo oslobođenja čitavoga čovječanstva i svakoga čovjeka. Bog je razotkrio da su sva prolijevanja krvi, brutalnosti, prisiljavanja, obmanjivanja i nadziranja umreženih centara moći – ispraznost, da sva njihova moć i sila ništa ne znače – jer poniženi i uklonjeni Isus svojom ljubavlju, svojim predanjem, svojom žrtvom i svojim uskrsnućem – očituje snagu spasenja, pravde, istine, slobode - snagu neuništivog života." (gk)
