HR
Papin nagovor uz molitvu Kraljice neba, Uskrsni ponedjeljak 9. travnja 2012.
Draga braćo i sestre!
Ponedjeljak nakon Uskrsa je u mnogim zemljama praznik, koji neki koriste za šetnju u prirodi a neki opet za posjet obližnjoj rodbini kako bi se zajedno susreli u obitelji. Ali želim da vjernici uvijek imaju na umu i u srcu razlog toga praznika, to jest Isusovo uskrsnuće, presudno otajstvo naše vjere.
Naime, kao što piše sveti Pavao Korinćanima, "ako... Krist nije uskrsnuo, uzalud je doista propovijedanje naše, uzalud i vjera vaša" (1 Kor 15, 14). Zato je u ovim danima važno ponovno čitati izvješća o Kristovu uskrsnuću koja nalazimo u četiri Evanđelja. Riječ je o izvješćima koja na različite načine prikazuju susrete učenika s uskrslim Isusom, i omogućuju nam tako razmišljati o tome divnom događaju koji je stubokom preobrazio povijest i koji daje smisao životu svakog čovjeka.
Evanđelisti ne opisuju događaj uskrsnuća kao takav. On ostaje obavijen velom tajne, ne u smislu da je manje stvaran, već da ostaje skriven, izvan dosega naše spoznaje: poput zasljepljujućeg svjetla koje se ne može promatrati očima, jer bi u protivnom čovjek oslijepio. Opisi započinju od trenutka kada su se, u osvit prvog dana nakon subote, žene uputile na grob i pronašle ga otvorena i prazna. Sveti Matej govori također o potresu i svjetlom obasjanom anđelu koji je otkotrljao veliki grobni kamen i sjeo na nj (usp. Mt 28,2).
Primivši od anđela navještaj o uskrsnuću, žene, pune straha i radosti, pohrliše prenijeti tu vijest učenicima i upravo u tome trenutku susretoše Isusa, padoše ničice do njegovih nogu i pokloniše mu se, a on im reče: "Ne bojte se! Idite, javite mojoj braći da pođu u Galileju! Ondje će me vidjeti!" (Mt 28, 10).
U svim Evanđeljima, žene imaju veliki prostor u izvješćima o ukazanjima uskrslog Isusa, kao što je uostalom to slučaj i u onima o Isusovoj muci i smrti. U ono doba, u Izraelu, svjedočenje žena nije moglo imati službenu, pravovaljanu vrijednost, ali su žene doživjele iskustvo posebne povezanosti s Gospodinom, koja je od temeljne važnosti za konkretni život kršćanske zajednice, i to uvijek, u svakom dobu, ne samo na početku hoda Crkve.
Uzvišeni i primjerni uzor toga odnosa s Isusom, na osobit način u njegovu vazmenom otajstvu, je naravno Marija, Majka Gospodinova. Upravo po preobražavajućem iskustvu uskrsnuća njezina Sina, Djevica Marija postaje također Majka Crkve, to jest svakog vjernika i kršćanske zajednice u cjelini.
Njoj se obratimo sada zazivajući je kao Kraljicu neba, molitvom koja se u uskrsnom vremenu tradicionalno moli namjesto Angelusa. Neka nam Marija izmoli da iskusimo živu prisutnost Gospodina uskrslog, izvora nade i mira. (IKA)
