Aktualnosti

Svjedočanstvo Marije Šajin, r. Šverko, kćerke pok. Mate i pok. Rože Žmak; rođena u Lanišću 22. kolovoza 1912. Umirovljenica, domaćica, nastanjena u Piranu (kod unuka Jurin Josipa). Svjedočila je 12. rujna 2000. 

Svjedokinja opisuje ubojstvo Sluge Božjega, koje je ona zajedno sa svojom sestrom Anom Šverko mogla promatrati kroz prozor sobe, u kojoj se odigrala tragedija.

Kada ste i kako upoznali Slugu Božjega Miroslava Bulešića?

Upoznala sam Slugu Božjega dana 24. kolovoza 1947. za vrijeme služenja mise i podjeljivanja krizme, kada je on asistirao administratoru mons. Ukmaru u Lanišću. Imam tri kćerke, dvije su tada bile za krizmu: Marija i Ana, a mala Petra imala je četiri godine. Za vrijeme službe bila sam ispred glavnih vratiju crkve, kako bi branila ulaz. Nakon mise bila sam prisutna ispred prozora župnog stana i pratila sam kad su zločinci provalili u župnu kuću i ubili Slugu Božjega.

Tko se protivio i zašto krizmi u Lanišću?

Dolazili su ljudi iz okolnih sela i napadali crkvu. Bili su to komunisti kojima je smetala vjera. I mene su nakon rata uzeli u Buzet gdje me je Udba ispitivala i tukla da se odreknem "popovske organizacije", vjere i Boga, ali sam ostala čvrsta. Mislim da su takvi ljudi pravili nerede i u Lanišću.

Kako je održana krizma u Lanišću?

Došla sam sa svojom djecom u crkvu, ali sam moje dvije krizmanice morala ostaviti unutra, a ja sam izašla van braniti ulaz u crkvu od nasilnika. Za vrijeme cijele službe bila sam vani, najprije na glavnim vratima, zatim kod sakristije, pa opet kod glavnih vratiju. Golim rukama vukla sam te napadače da ne provale u crkvu.

Nakon mise i krizme bili ste ispred župne kuće: što se događalo?

Kad su nakon službe Božje svećenici izašli iz sakristije, pratili smo ih do župne kuće. Satima nisam ništa znala o mojoj djeci, ni o krizmanicama, ni o četverogodišnjoj kćerki. Kad su napadači provalili u kuću bila sam kraj prozora, uspela sam se koljenima na prag prozora i rukama se čvrsto uhvatila za rešetke, tako da sam kroz prozor sve vidjela što se unutra u tinelu događalo. Vidjela sam unutra dvojicu napadača kako Miroslava nemilosrdno naguravaju, tuku i svom silinom bacaju u zidove tako da je sa zida pala velika slika Srca Isusova. Raskrvarili su mu lice i iz usta mu je špricnula krv. Dok su ga naguravali čula sam kroz prozor dva puta kako je izgovorio riječi: "Isuse, primi dušu moju!", a kasnije sam samo vidjela micanje usana i pokušaj sklapanja ruku dok su ga bacali.

Što ste još čuli i vidjeli kroz prozor?

Glavnog napadača poznavala sam iz viđenja jer smo prolazili kroz njegovo selo Brgudac. Znala sam da se zove Slavko, a kasnije sam doznala njegovo prezime: Sanković. Bulešića su bacili na pod kraj vratiju. Ležao je na leđima nepomično. Sanković je iz desnog džepa izvadio nož, dužine 10-15 cm žute drške i u futroli. Ubojica se sagnuo i pred sobom zadao Bulešiću udarac nožem. Kad su ga proboli, tijelo se na podu nije pomaklo i ruke su ostale mirne, osim nogu koje su polako tri puta udarile o pod. To je za mene bio neki znak koji mi ni danas nije jasan.

Kad su oni krenuli van ja sam skočila s prozora da ću k Miroslavu u kuću. Došla sam do vratiju, a napadači su tada baš izlazili van. Sanković okrvavljenih ruku upitao je: "Gdje ćemo ruke oprat?", a ja sam kriknula: "Pilat, nikad drugo ruke oprat!!". Zaletio se prema meni, ali sam se ja izgubila među ljudima. Nakon toga otišao je na korito oprati ruke. Nož mu u rukama nisam vani vidjela, samo krvave ruke. Vani sam još čula nečije riječi: "Sad će ti primiti dušu..." Oko prozora ispred kuće bilo je puno ljudi, ali se ja ne sjećam nikoga po imenu osim moje sestre Ane i jednog dječaka Buždona.

Što možete reći o sprovodu Sluge Božjega i kakav je bio odnos prema njegovom grobu?

Bila sam na sprovodu sva skrhana, jer sam sve prethodno vidjela i čula. Svi su bili žalosni zbog tog nemilog događaja. Mogli smo sudjelovati na sprovodu samo mi iz Lanišća jer je drugima bilo zabranjeno doći, ni vlak nije mogao doći. Često sam odlazila na njegov grob u Lanišću, jednom sam našla na tlu polomljen križ pa sam ga podigla i pokušala opet staviti na grob. Vidjela sam da su ljudi rado dolazili na njegov grob.

Kako danas gledate na ubojstvo Miroslava?

Uvjerena sam da su napadači počinili to ubojstvo iz mržnje prama vjeri, a da je Miroslav mučenik. Bila sam uvjerena dok sam gledala mučeništvo da je u Božjim rukama još dok je bio živ. Svaki korak, u svakoj molitvi prizivam ga u pomoć, a njegovu pomoć, kao prijatelja, živo osjećam. Stalno uz sebe držim njegovu sliku. Znam da je Miroslav Božji čovjek, svetac i mučenik za vjeru.