Aktualnosti

 
PREUZVIŠENI GOSPODINE NADBISKUPE!

Ove godine slavite Vi, Preuzvišeni, a s Vama cijeli hrvatski katolički narod, posebno pak Zagrebačka nadbiskupija, desetgodišnjicu svog biskupskog posvećenja. Toj općoj proslavi, koja je bila više usmjerena na molitvu i zahvaljivanje Gospodinu, pridružili smo se i mi, Vaši bogoslovi, a ovom Vam prigodom, dragi Svečaru, izrazujemo svoje srdačne želje i čestitke. Vanjština ove svečanosti je jednostavna i skromna, ali to nas ništa ne priječi, da tim srdačnije izrazimo svoju radost, odanost i svoju duboku zahvalnost Vama, Preuzvišeni, za sva ona dobročinstva, što ste nam ih u ovih deset godina svog blagoslovljenog Pontifikata iskazali, kao naš Nadpastir i brižni Otac.
 
Božanska Providnost vodila Vas je, Preuzvišeni, nedokučivim putovima i prije deset godina, baš na dan sv. Ivana Krstitelja, strogog i svetog propovjednika pokore i navjestitelja Isusova, okrunila Vas je uzvišenom nadpastirskom čašću. Ali s tom svetom službom primili ste, Preuzvišeni, na svoja ramena veliku odgovornost i teške brige, koje su samo Vama poznate i koje ste Vi povjeravali jedinom učitelju Isusu. S visokog mjesta nadpastirske časti uvidjeli ste jasno, Preuzvišeni, kobnu veličinu opasnosti, koja u današnje dane prijeti Sv. Crkvi.
 
Ušli ste u odlučnu borbu pod geslom punim snažnog i dubokog smisla: "ln Te, Domine, speravi". Današnje vrijeme je vrijeme trpljenja, ali trpljenje povezano s pouzdanjem u (dragog) Boga majka je velikih duša. Kada mnogostruku aktivnost apostolata prati pobožnost samoće, "Deus dat incrementum" (Bog daje snagu).
 
"In te, Domine, speravi..." I po našoj zapuštenoj periferiji stale su se podizati kuće Božje, kao vjesnici obnove, što je nicala iz tihog i snažnog apostolskog žara. Pred novim oltarima mnogo je ljudsko srce uzljubilo Isusa i u mnogoj je duši ponovno podignut hram Duha Svetoga. A u tom je veličina novog čovjeka i samo je onaj novi čovjek, u čijoj duši svijetli milost Božja. To ste Vi, Preuzvišeni, u prvom deceniju svoga Pontifikata imali jedino za cilj, povratiti u duše Božje Kraljevstvo. Dalekovidne su samo one misli koje gledaju u vječnost. Ali ovom prigodom Vam moram reći, Preuzvišeni, i to sa srdačnom zahvalnošću, što je jedno desetljeće Vašeg blagoslovljenog apostolskog djelovanja značilo u životu naših mladih duša.
 
Reći ću samo to, da ste nam Vi, dragi naš Nadpastiru, pokazali cilj i put do cilja. U Vama smo našli ostvarenu ljepotu novozavjetnog svećeništva, i to svećeništvo je postalo naš cilj. Često ste nam upravili očinsku riječ, koja nas je oduševljavala, ali Vaš apostolski primjer nas je učvršćivao. Učili ste nas tako skrivenim načinom ljubiti zvanje, koje je najuzvišenije na zemlji i koje traži od čovjeka potpuno predanje i potpunu nesebičnu žrtvu samog sebe. To zvanje jest sudjelovanje u vječnom svećeništvu Isusa Krista, a bit svećeništva jest u tome, da se svećenik žrtvuje zajedno s Kristom Gospodinom i da posreduje između ljudi, svoje braće, i Boga, zajedničkog Oca.
 
Dragi Svečaru! Kroz Vaš nadpastirski i svećenički lik mi smo počeli shvaćati što za ovo grubo i poniženo doba znači novozavjetno svećeništvo. Današnji ljudi se guše u lažima, ali... saopćiti im muževno i bez straha vječnu snagu i neodoljivu ljepotu Istine, znači osloboditi ih i povratiti im izgubljeno dostojanstvo. Današnji ljudi plaču, ali... doći među njih zaodjeven puninom novozavjetnog svećeništva i otirati dobročinstvom suze svima, koji plaču, znači rastapati led oko srca i vraćati u nj nadu. Današnji ljudi su smrtonosno ranjeni mržnjom, ali... doći među njih i obuhvatiti ih univerzalnošću Kristova Duha i Njegove ljubavi, znači oživiti u njima ljubav i spasiti ih. Stoga sv. Majka Crkva moli: "Revertere ad nos, Domine, in sacerdotibus Tuis" (Vrati se k nama, Gospodine, u svojim svećenicima).
 
To je želja i molitva Sv. Crkve, to je sigurno, Preuzvišeni, i Vaša želja i molitva, pa mislim, da Vam ne bismo mogli bolje izraziti svoje želje čestitajući Vam Vaš svima nama tako dragi jubilej, nego da svoje želje poistovjećujemo s Vašima. Ali mi želimo poistovjetiti ne samo svoje želje nego i svoje djelovanje i to tako da u budućim decenijama Vašeg Pontifikata budemo Vaši suradnici u borbi za Božje Kraljevstvo u dušama onih koji najviše trpe, a to su grješnici. "Evangelizare pauperibus misit me, sanare contritos corde" Luc. 4, 18.
 
Vi ste nam, Preuzvišeni, pokazali ne samo cilj nego i put, a to je put molitve i pokore. U mnogim smo prigodama vidjeli kako puk kleči pred Presvetim i moli, a predmoli njegov Nadpastir. Često puta smo vidjeli kako Nadbiskup zajedno sa svojim stadom obavlja pobožnost sv. Križnog puta i kako hrli u Marijina svetišta moleći svetu krunicu. Puk još uvijek rado dolazi pred Božje oltare, samo kada ga ima tko dovesti.
 
Time ste nas, Preuzvišeni, učili s kime moramo pojačati svoje prijateljstvo sve do srdačne intimnosti, da budemo i ostanemo jaki. To je euharistijski Isus, Bog i Spasitelj naš, kome jedinom svećenik može saopćiti svoje teškoće, a da ne ode neuslišan. Njemu jedinome može svećenik povjeriti i svoje svećeničke radosti, a da ne budu obeščašćene. Pred Svetohraništem se formira secundum Cor Iesu - cor sacerdotale, koje sadrži u sebi puninu svećeničkog života, neslomivu ljubav, poniznost i čistoću. Osim toga, naučili ste nas, Preuzvišeni, i to, da ništa ne poduzimamo, a da ne zatražimo blagoslov od Nebeske naše Majke Marije!
 
Ono duhovno bogatstvo, koje nas veže s Vama čvrstim vezom, to je eto Vaš apostolski primjer, Preuzvišeni, Vaše veliko svećeničko srce. To duhovno bogatstvo podržava u nama živu želju, da pod Vašim vodstvom, dragi naš Svečaru, slijedeći Vaš primjer pođemo na njivu Gospodnju, svjesni ozbiljnosti i težine poslanja, ali znamo gdje je vrelo života da na njem zagrabimo ustrajnost i snagu. Dobročinstva koja ste nam Vi, Preuzvišeni, učinili u prvom desetljeću svog blagoslovljenog Pontifikata, čine našu odanost prema Vama više nego sinovskom, naše čestitke Vama više nego srdačnima, a našu molitvu za Vas tako, tako usrdnom.
 
Molimo (dragog) Boga, da Vas krepka i zdrava uzdrži još mnogo decenija na čelu Nadbiskupije zagrebačke na spas duša i našu radost. Molimo Ga da rosom svog blagoslova obilno zalije sva Vaša nastojanja, da bi što više duša upoznalo Onoga, koji je rekao: "Ego sum via, veritas et vita!" To moleći, skupili smo, dragi Svečaru i ovu kitu duhovnog cvijeća, koja neka Vas trajno sjeća na našu zahvalnost. Njezin miris nenametljiv, ali iskren i srdačan!

Preuzvišeni gospodine Nadbiskupe, Vaši Vam bogoslovi punom dušom i punim srcem kliču: AD MUL TOS ANNOS!