Aktualnosti

U organizaciji Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu, 18. i 19. rujna 2015. održan je susret odgojitelja bogoslovnih sjemeništa Republike Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Slovenije. Tema održanog susreta je bila: „Zajedničko traganje za istinom o nama – nositeljima i suradnicima sjemenišne formacije – i našem poslanju“.

Svake druge godine, predstavnici odgojitelja bogoslovnih sjemeništa, susreću se kako bi razmijenili iskustva, te zajedno promišljali o suvremenim izazovima u odgoju svećeničkih kandidata. Evanđelje nas uči da iz ljudskog srca može izaći dobra riječ koja čovjeka čisti i oplemenjuje, ali i loša koja ga onečišćuje (usp. Mt 15,18-20). Bogoslovija je nazvana srcem biskupije. Iz nje izlaze svećenici koji Riječju svijet čiste od grijeha i privode Bogu (usp. Mt 13,3-8). No, u slučaju propusta u formaciji, za svećenika postoji opasnost da u svijetu obljutavi (usp. Mt 5,13). Zato je odgoj budućih svećenika jedna od najosjetljivijih zadaća u biskupiji, stoga su ovakvi susreti dragocjene prilike za plodonosan rast, a posredno se tiču cijele Crkve.

U ovogodišnji susret se htjelo uključiti sve koji sudjeluju, što izravno što manje izravno, u odgajanju jednog bogoslova. Zvani su predstavnici ne samo biskupa, sjemenišnih odgojitelja i profesora, nego i župnika, vjeroučitelja, roditelja i stručnih suradnika. Među uzvanicima su se odazvali mons. Marin Barišić, splitsko-makarski nadbiskup i metropolit te predsjednik vijeća HBK za sjemeništa i duhovna zvanja, te predstavnici bogoslovnih sjemeništa u Đakovu, Splitu, Rijeci, Sarajevu, Puli, Vogošči i Ljubljani.

Prvog dana susreta, rektor domaćin Anđelko Košćak u uvodnoj je riječi pozdravio sudionike i razmišljajući nad prispodobom o sijaču (Mt 13,3-8), ukazao na važnost dijaloga u ostvarenju poziva. Dijaloga između Boga koji je inicijator poziva, i čovjeka koji u slobodi daje svoj odgovor. Nakon njega izlaganje na temu „Pastirskom brigom i nazočnošću svjedočiti svećeničkim kandidatima sensus Ecclesiae“, iznio je pomoćni zagrebački biskup mons. Mijo Gorski.

Posvijestio je važnost crkvenosti, vezanosti ponajprije uz Krista, a to ujedno znači Crkvu, čovjeka, brata svećenika. Napomenuo je pojedine poteškoće koje se na tom području susreću kao što su pretjerani individualizam, manjak crkvenosti i lažna solidarnost. Istaknuo je također kako uz službeno povjeravanje službe treba svratiti pozornost i na kompetenciju dotičnog odgojitelja – organizirati određenu pripravu, a također pružiti mu dovoljno slobode i povjerenja da djeluje po vlastitoj savjesti.
           
Dubravko Škrlin Hren, prefekt sjemeništa u Zagrebu, izlažući temu „Odgojitelj – dobar poznavatelj mladih te nadahnut svećeničkim i apostolskim duhom“ istaknuo je važnost iskrenosti, upoznavanja koje bi trebalo biti obostrano te kako pristup bogoslovu treba biti cjelovit, nastup profesionalan, a također i neposredan i jasan u poštivanju distance i slobode te tajne duhovnoga poziva. Na koncu je istaknuo tri stupa na koje se oslanja most – vez dviju obala odgojitelja i odgajanika, a to su komunikacija, afirmacija i kooperacija – razgovor, uvažavanje i suradnja.

Profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, prof. dr. sc. Ivan Štengl potaknuo je na veću, cjelogodišnju i efikasniju komunikaciju s profesorima i drugim osobljem Fakulteta. Problematična je niska motiviranost svećeničkih kandidata za studij. Tu se samo po sebi nameće i pitanje autoriteta te njegova kretivnog i zauzetog predstavljanja važnost odgojne i obrazovne ustanove.

Profesor je iznio tumačenje duhovnog koje je u sebi obraćanje specifično ljudskoj dimenziji: razvoj emotivne, kognitivne i intelektualne sposobnosti, pootm razum, sloboda, odgovornost, potreba poznavanja lijepog i umjetničkog, znanstvena znatiželja i tako redom. Ako je svećenik premalo razvijen u tome smislu, onda će teško znati pružiti svojim vjernicima riječ utjehe ili Božje mudrostiu propovijedi i osobnom susretu.

Župnik Norbert Koprivec, župnik župe navještenja BDM u Velikoj Gorici, istaknuo je kako je jedna od velikih zadaća župne zajednice – poticanje i molitva za duhovna zvanja u čemu svojim životom, ponašanjem, radom treba prednjačiti župnik, kapelan i njihovi suradnici. Kada se to događa tada se može za bogoslova reći da je zvanje Crkve i da će biti zvanje za Crkvu.

Župnik vrlo važnim smatra konkretan odnos svećenika prema osnovnim obvezama koje jedan župnik u zajednici vrši te koliko je čitavim svojim bićem uronjen u otajstva koja predslavi. Citirajući papu Benedikta, istaknuo je mjesto molitve koja nije dodatak nego prioritet u pastoralu, kojega je važan i gotovo temeljni dio i briga za duhovna zvanja.

Zanimljivo i poticajno izlaganje održao je vjeroučitelji iz Koprivnice i trajni đakon Miljenko Flajs. Odškrinuo je vrata gimnazije i uvjerio nas da je taj prostor plodno tlo za duhovna zvanja. S obzirom da i u imeniku učenika stoji rubrika: kultura međusobnoga komuniciranja, valja to iskoristiti i za govor o duhovnome zvanju. U skladu s time on organizira redovite posjete bogosloviji sa svojim učenicima. Pred nas je stavio zanimljivu sintagmu „školska Crkva“ koja se poput obiteljske Crkve može oblikovati i sve više biti promicateljica kršćanskih vrijednosti. U školski prostor unositi sve više Božjega duha, koga, jer su đaci statistički u većini katolici, trebalo bi samim time i biti.

Prvi dan je završio svečanom pjevanom Večernjom u sjemenišnoj kapelici. Drugi dan je počeo kratkim osvrtom na rečeno, te predavanjem Zlatka i Vesne Marić, roditelja bogoslova četvrte godine Filipa Marića. Iznijeli su vlastite doživljaje otkako je Filip otišao iz obiteljske kuće u bogosloviju. Usprkos radosti, kod rastanka emocije preuzimaju ulogu, iako je on i dalje dio obitelji. Pobliže ga prate i s njim proživljavaju sve njegove lijepe i teške trenutke. Izrazili su želju za organiziranjem susreta roditelja bogoslova. Ne kao već postojeća Otvorena vrata, nego možda u obliku duhovne obnove ili susreta u kojem će se roditelji moći bolje upoznati i izmijeniti svoja iskustva.

Tomislav Šagud, bogoslov pete godine, je iznio svoje iskustvo i promišljanja vezano  uz rast u ljudskoj dimenziji. Govorio je o raznolikosti ljudske naravi i talenata. Važno je za bogoslova da upozna svoje talente i da ih živi, jer jedino tako može ostvariti svoj poziv. Istina o nama jest naše poslanje, a zapisana je već u našoj naravi. Govorio je o osobnom iskustvu otkrivanja svojih talenta. Kroz primjere iz vlastite osobnosti oslikao je i prikazao važnost življenja talenata i ulogu koju oni igraju u formiranju budućih svećenika.

Nakon toga predavanje je održala stručna suradnica, psihologinja prof. dr. Ljiljana Pačić Turk. Ona već šest godina surađuje s bogoslovijom u Zagrebu u provođenju psihološkog ispitivanja među kandidatima za ulazak. Objasnila je što znače kategorije osobnosti koje dotični test mjeri poput topline, emocionalne kontrole, dominantnosti, apstraktnosti...

Nakon toga je prikazala nekoliko primjera psiholoških profila bogoslova. Odstupanje u rezultatima samo po sebi ne mora ukazivati na patologiju, a kod adolescenata se to može smatrati normalnim. No potrebno je kroz razgovor osobi ukazati na moguće probleme, pratiti je i pomagati u psihološkom razvoju.
           
Nakon predavanja uslijedila je rasprava u kojoj su se sudionici dotaknuli svih teme susreta, te izrazili zadovoljstvo predavanjima.

Susret se nastavio u sjemenišnoj kapelici u slavljenju otajstva Euharistije koje je predvodio nadbiskup mons. Marin Barišić, a završio je zajedničkim ručkom u blagovaonici bogoslovije. Za idući susret 2017. godine za domaćina određeno je Vrhbosansko bogoslovno sjemenište u Sarajevu, a prije toga i bogoslovi i odgojitelji susrest će se koncem travnja 2016. na svom već tradicionalnom Kongresu bogoslova, a za domaćina je odabrano Međunarodno misijsko sjemenište Redemptoris Mater u Puli.

Odgojitelje je u petak, 18. rujna posjetio i zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić, ohrabrivši ih u njihovim nastojanjima pri odgoju svećeničkih kandidata.