Aktualnosti

Niz tradicionalnih tribina u organizaciji Ureda Zagrebačke nadbiskupije za vjeronauk u školi pod zajedničkim naslovom „Zajednički vidici“ održava se i ove godine od siječnja do svibnja u prostorijama Nadbiskupijskog pastoralnog instituta u Zagrebu s početkom u 19,30 sati. Ovogodišnji je ciklus u znaku Jubileja milosrđa, a prva je tribina, održana 20. siječnja, naslovljena - Zašto Izvanredni jubilej milosrđa? Tribinu je svojim izlaganjem otvorio uvijek rado viđeni gost, mons. Ivan Šaško, pomoćni zagrebački biskup.

Svoje je promišljanje biskup započeo pozivanjem na papu Franju, koji je i otvorio Svetu godinu posvećenu milosrđu, a koji je govorio u okviru promjena u svijetu kojem možda više nego ikad treba Božja prisutnost i blizina. Sam je papa istaknuo da je Crkva ta kojoj treba Godina milosrđa. Polazište je proglašenja Jubilarne godine milosrđa promišljanje o promjenama koje se događaju u našemu vremenu, a u kojem Crkva treba uprisutniti i činiti vidljivima Božju blizinu. Važno je stoga pozornost usmjeriti na bližnje, smatra predavač, što čini i srž evanđelja. Opraštanje je ono, ističe mons. Šaško, što se sviđa Bogu. Priznati se grešnikom u nama jača milosrđe, a zaborav milosrđa daje snagu sebičnosti i dvoličnosti koje uništavaju sposobnost za zajedništvo, vječnost. Pitanje je stoga vidi li se na kršćanima to Božje milosrdno, sveto lice. Simboli koji to u znakovima pokazuju jesu hodočašće te sveta vrata i oprost, što se osobito ističe u jubilarnoj godini, a što postaju znakovi vremenitosti, prostornosti i prihvaćenosti.



Današnje je društvo biskup ocrtao kao društvo umornih ljudi. Umor zapadne civilizacije pogađa ponajviše mlade, koji su postali korisnici umjesto da budu subjekti, a život žive bez oduševljenja, povlače se u nasilje prema drugima i prema sebi, a destrukcija postaje oblik potrage za životom. Društvo je postalo ono koje izmišlja i nameće potrebe svojim korisnicima, a nestaju divljenje, strpljivost, poštovanje. Upravo poštovanje (respect) isključuje iskorištavanje drugoga i daje mogućnost novoga početka, života koji se obnavlja. Mediji danas osobito rade na nemilosrdnosti društva, i to ranjavanjem tuđe časti i profesionalnog života, zanemarivanjem vrijednosti i gubljenjem životnosti. Nasuprot tome, kršćanstvo računa s pogrješivošću, kajanjem i oproštenjem, bez čega nema ni daljnjeg razvitka čovjeka ni rada na sebi.

„Jubilej na najjednostavnijoj te time i najljepšoj razini znači: ne previdjeti prisutnost Boga, za koga nitko nije izgubljen ni osuđen na nesreću; koji želi da u njegovu zagrljaju osjetimo očinsko-majčinsku ljubav te da poneki otkucaj te ljubavi prenesemo onima s kojima svakoga dana dijelimo život“, zaključuje mons. Šaško.



Drugo je promišljanje na istu temu donio dr. sc. Darko Tepert. Kao bibličar i franjevac, on je i promišljao s ta dva polazišta. Već je izbor papina imena, smatra predavač, simbol njegova djelovanja i programa kroz koji shvaća svoju službu. Prema uzoru na svetog Franju, i papa Franjo želi biti čovjek siromaštva, čovjek mira koji ljubi i čuva stvorenja. Sam je sveti Franjo početak svog puta opisao u svojoj oporuci, gdje se poziva na iskazivanje milosrđa prema gubavcima. Upravo iskazivanje milosrđa  njega je promijenilo, u tome je prepoznao Boga kao ljubav i milosrđe. Milosrđe je stoga i program cijele Crkve – i zbog drugih i zbog nas samih. Papa Franjo u tom kontekstu ističe potrebu razmatranja milosrđa kao uvjeta spasenja, kao čin kojim nam Bog dolazi ususret.

Predavač stoga poziva na razmatranje biblijskih tekstova. U Starom zavjetu to su osobito pokornički psalmi  i psalmi hvale. U Novom zavjetu tu je u prvome planu Isus koji suosjeća s čovjekom, a njegovo je suosjećanje opisano u Lukinom evanđelju, iz kojeg je i geslo Jubilarne godine milosrđa „Milosrdni poput Oca“. Luka govori o Božjoj dobrostivosti prema svemu stvorenju, prema zlima i prema dobrima. Stoga i Crkva treba izaći iz sebe da bi prišla drugima, smatra Tepert, poput lika Krista koji na svojim ramenima ne nosi više ovcu, nego paloga čovjeka. Kroz prispodobu o izgubljenoj drahmi, izgubljenoj ovci i dobrome pastiru te prispodobi o milosrdnom ocu Tepert oslikava dobrohotnost i milosrđe Boga prema čovjeku. Tako je po uzoru na dobrohotnoga Boga i Crkva dužna ići ususret svakoj osobi i nositi joj radost milosrđa, zaključuje Tepert.

Nakon kratke rasprave i pitanja slušatelja, moderatorica tribine prof. Mandarić pozvala je na sljedeću tribinu koja će se održati 24. veljače na temu Kultura milosrđa spram kulture odbacivanja, o čemu će govoriti  dr. sc. Nikola Stanković i dr. sc. Tomislav Kovač.