Završna rasprava znanstvenoga skupa "Nadbiskup Stepinac i Srbi u Hrvatskoj u kontekstu II. svjetskog rata i poraća"
U završnoj raspravi znanstvenog skupa "Nadbiskup Stepinac i Srbi u Hrvatskoj u kontekstu II. svjetskog rata i poraća" koji je održan u utorak 24. studenoga u dvorani Vijenac Nadbiskupijskoga pastoralnog instituta u Zagrebu sudjelovali su svi predavači. Bila je to prilika da oni sami daju osvrt na druga predavanja, odnosno dopune i pojašnjenja svojih intervenata.
Mons. Juraj Batelja u osvrtu na osporavanja Stepinca rekao je: "Bio je dušobrižnik, pastir, nije bio politički vođa, no kada se radilo o sudbini naroda, svakako da je imao utjecaj. Mogao je i učinio je ono što je kao nadbiskup mogao učiniti". Dr. Jure Krišto upozorio je kako se o Stepincu ne može raspravljati na temelju sudskog, montiranog procesa. Imam dojam da je u Hrvatskoj posljednjih dvadeset godina došlo do konsenzusa da treba tako postupiti, da se ne trebamo osvrtati na suđenje Stepincu, rekao je te upitao srpske kolege o raspoloženju u srpskoj historiografiji, Srbiji kao društvu, je li došlo do distanciranja od komunističke vlasti, od vrijednosti koje je ta vlast pokušala nametati.
Odgovarajući na to pitanje dr. Radmila Radić rekla je kako i u Srbiji povjesničari imaju različita stajališta. Osvrnuvši se na suđenje Stepincu, rekla je kako je to bio politički proces. Istaknula je i važnost ovakvog skupa unatoč oprečnim mišljenjima, jer "dobro je što vodimo dijalog". U raspravu se uključila i publika. Dr. Slobodan Lang ustvrdio je da nakon ratova ne možemo razmišljati kako napraviti bolje oružje, ili kako nekome više suditi. U tom je kontekstu upitao obrađuje li znanost toliko dobro, koliko obrađuje zlo.
Sisački biskup Vlado Košić dao je doprinos raspravi i skupu svjedočenjem dr. Šimatovića koji je bio zajedno s episkopom Dositejem kako se upravo zauzimanje nadbiskupa Stepinca njega oslobodilo. Dr. Šimatović zapisao je njegove riječi kako se "ni rođeni brat za njega ne bi tako zauzeo kao Stepinac". Napomenuo je i kako se samo zahvaljujući odlučnom protivljenju i zauzimanju Alojzija Stepinca ima zahvaliti što nije srušena srpsko-pravoslavna crkva u Zagrebu.
Gospićko-senjski biskup Mile Bogović postavio je pitanje vezano uz zajedničku komisiju, kao i postoji li u Srbiji sugovornika u pitanjima koja su dotaknuta na skupu. Dr. Radmila Radić istaknula je kako u Srbiji ima više povjesničara koji se bave tom problematikom, te je izrazila žaljenje što na skup nije pozvano njih više. No, pojasnila je kako ona i dr. Milan Koljanin na ovome skupu nisu predstavnici Srpske pravoslavne Crkve, već povjesničari. Nadovezujući se na dijalog sa srpskim kolegama, dr. Miroslav Akmadža istaknuo je kako razgovor itekako dobro postoji. U tom je vidu rekao kako mnoge knjige ne bi mogao napisati bez te suradnje. "Važno je razmjenjivati informacije, jer one o Stepincu i Katoličkoj Crkvi nisu samo u Zagrebu, niti su samo u Beogradu. Stoga je potrebna suradnja i razgovor", rekao je.
U raspravi se dotaknulo i pitanje autentičnosti navodnoga pisma koje je Draža Mihajlović na kraju rata uputio nadbiskupu Stepincu, s pozivom na zajedničko suprotstavljanje komunizmu. Više predavača izrazilo je sumnju u autentičnost pisma, do čega su istraživanjem došli i srpski povjesničari koji se bave tom problematikom.
Na kraju je vojni biskup Juraj Jezerinac, referirajući se na dio izlaganja dr. Koljanina o "nestanku srpskog naroda u Hrvatskoj", rekao kako je bio u Petrinji nakon Oluje, kada je odlazila kolona ljudi. Tom prigodom ga je jedan engleski časnik pitao je li mu žao tih ljudi, na što je biskup Jezerinac potvrdno odgovorio. Netko im je postavio pitanje zašto odlaze, a netko je odgovorio: "Nemojte nas pitati, pitajte Miloševića".
Na kraju rasprave okupljenima se kratko obratio rektor Hrvatskoga katoličkog sveučilišta prof. dr. Željko Tanjić, te je izrekao zahvalu slušateljstvu. Zahvaljujući predavačima, posebnu je zahvalu uputio dr. Esther Gitman iz SAD-a, dr. Robinu Harrisu iz Velike Britanije, povjesničarima iz Srbije dr. Radmili Radić i dr. Milanu Koljaninu. Izrazio je nadu da će taj znanstveni skup pomoći traženju istine. "Možda je ovo samo početak. Volio bih da Odjel za povijest Hrvatskoga katoličkog sveučilišta nastavi s ovakvim susretima. Mi smo osnovali Centar za suočavanje s totalitarizmom i totalitarnom prošlošću. Potrebno je još mnogo toga od projekata, pa do sredstava koji će omogućiti da taj Centar počne živjeti, te da jedan od projekata bude i susret i razgovor hrvatskih i srpskih povjesničara o točno određenim temama, od kojih bi prva tema mogla biti upravo Alojzije Stepinac", rekao je rektor Tanjić. (IKA)
