HR
Tema osmog broja "Živog vrela" liturgijsko-pastoralnog lista u izdanju Hrvatskog instituta za liturgijski pastoral pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji je "Blagdani i odmor". Broj obuhvaća razdoblje od 12. kolovoza do 7. rujna.
Urednik Ante Crnčević u uvodniku naslovljenom "Blagdansko zrcaljenje vječnosti" ističe, kako odmor omogućuje živjeti na intenzivniji način ono što je zapriječeno redovitošću rada i životnih obveza. Ako je rad usmjeren produkcionizmom, koji se opravdava i osmišljava korisnošću i 'isplativošću', onda smisao odmora valja tražiti u svjesnom odricanju od korisnosti i od zamamnoga gospodarenja vremenom. Živeći blagdane i dane odmora čovjek nastoji dati vremena vremenu, štoviše, izručiti se vremenu kako bi na što životniji način osjetio bliskost s Onim koji je izvor i uvir svekolikoga vremena i života. Po tom izručenju, nadahnutu Kristovim otajstvom i hranjenu slavljenjem njegova otkupiteljskoga djela, kršćanin dotiče vječnost, nadvremenost, zvanu trajni mir, i trajni počinak. Slaveći blagdane i na kršćanski način živeći dane odmora, kršćanin živi vječnost u vremenu. To bi trebao biti prvi razlog odmoru. Ne osjećati potrebu odmora znači zaboravljati vječnost, zaključuje Crnčević.
Uz temu broja, Ivica Žižić u tekstu "Kultura odmora između počinka i slavlja. Odmor: prekid radi iskustva punine" ističe, kako su odmor i slavlje međusobno upućeni jedno na drugo tako da jedno bez drugoga ne može. Obred dovodi slobodno vrijeme do njegova transcendentnoga izvora, pokazujući ujedno konačno određenje čovjekova bića na obzorju povijesti. Obred je prag ulaska u slobodu, u okrilje svetoga kojim su obilježeni životni prijelazi, tjedni i godine. S druga pak strane, odmor je neizostavni trenutak slavlja. U njemu se događa reintegracija čovjekova bića u dimenziji tijela, zajednice, u okrilju kozmičkih simbola i kulturalnih tradicija, ističe autor.
U tekstu "Suvremeni odmor: u ovisnosti o radu ili o blagdanskome slavlju ili: Kakva je 'naša fešta'?" Ivan Šaško ističe kako hrvatska baština pokazuje bezbroj elemenata koji su u međuodnosu kada je u pitanju slavljenje. Bogata nam je i kultura slavljenja, zadržana do danas u tragovima 'visoke kulture' i folklora. Pritom se ne misli samo na samo slavlje, nego na cjelinu koja obuhvaća vrijednosti, pripremu, način, odjeke; zapravo sve ono što obuhvaćaju pojmovi koji su na tragu izraza 'feštati' (od: festum facere; tal. fare festa; mogli bismo reći: živjeti slavlje) koji zahvaća cjelokupnost života. Upućujući na poučnu prošlost, suvremenu krizu slavlja i odmora, etimološke smjernice za razumijevanje slavlja, te pojmovnu riznicu slavlja, autor ističe kako puno ovisi o nama vjernicima koji imamo i brigu za društvo, a dana nam je otajstvena snaga proslave hoćemo li imati hrvatsku, 'svoju feštu'. Napadi na obred i zanemarivanje njegovih dimenzija ima skupu cijenu: ne samo apstraktno narušavanje identiteta, nego i trajna umornost, nezadovoljstvo i sukobe. A ponovno sve započinje od čežnje za Bogom i njegova dara vjere, zaključuje Šaško.
U tekstu "Blagdan i odmor kao 'bolje vrijeme'. Je li odmor blagdan ili je blagdan odmor?" Ante Crnčević propituje o suodnosu blagdana i odmora u vidu problematike suvremenog razumijevanja odmora.
Blagdanovati znači vratiti se iskonskomu dobru i živjeti 'dobro vrijeme', ono vrijeme koje oplemenjuje sveukupni tijek vremena. U kršćanskome razumijevanju blagdan nije takav tek po ljudskim slavljeničkim činima, ili po ljudskom kalendarskom izdvajanju nekoga dana iz redovitoga ritma vremena, nego po onomu što taj dan u sebi nosi, a to je povezanost s Iskonom, s Dobrom. Blagdan nije plod ljudskoga slavlja, nego je razlog slavlju. Ljudska je zajednica samo odabrala (iako ne bezuvjetno) dan kada će slaviti Dar koji je vrijedan blagdanovanja. Blagdan je po svome sadržaju dar pružen čovjeku. Slavlje je način stupanja u odnos s tim darom i način udioništva u njemu. Blagdan je 'bolje vrijeme' jer čovjeku otvara pogled onkraj međa vremena, ističe Crnčević.
U drugom dijelu lista "Otajstvo i zbilja" uz devetnaestu nedjelju kroz godinu tekstom "Blagoslovljena kriza i glad" razmišlja Ivan Šaško. Ivica Raguž tekstom "S Gospom 'in familiaritate divina'" razmišlja uz svetkovinu Velike Gospe. Uz dvadesetu nedjelju kroz godinu tekstom "Euharistija - dar vječnosti u vremenu" razmišlja Slavko Slišković, a uz dvadeset i prvu nedjelju Ante Vučković razmišlja tekstom "Sablazan i ispovijest", dok uz dvadeset i drugu nedjelju tekstom "Krist između objektivnog i subjektivnog" razmišlja Željko Tanjić.
Kraća razmišljanja uz prva čitanja potpisuju Mario Cifrak i Darko Tepert.
U rubrici "Pisma čitatelja" može se pročitati pojašnjenje o izboru euharistijskih molitava. (IKA)
