Aktualnosti

„Ovo je poseban dan za sve nas. Prva je danas srijeda u mjesecu lipnju, a mjesec lipanj je svećenički mjesec. Mnogi svećenici upravo su u lipnju primili svoj sveti red. Sveta misa nemoguća je bez svećenika, stoga smo svi pozvani da molimo za naše svećenike, kako bi uistinu bili ne onakvi kakvi bi samo htjeli ili kakvima bismo ih mi vjernici željeli, nego da budu onakvi kakvima ih Bog treba. Danas želimo moliti za svećenike na osobit način za one koji već više godina vrše svoju svećeničku službu. Zasigurno su vrijedni naše pažnje, posebice oni koji se nalaze u Domovima ili prostorima u kojima više zbog svojih godina ne djeluju u pastoralu. Usprkos tome, svećenik je uvijek svećenik, po redu Melkisedekovu, te iako ne može pastoralno djelovati, siguran sam, da u svojim molitvama uključuju sve ljude koji su mu bili povjereni ili one koji su mu povjereni sada u visokim godinama“ ovim je nadahnutim riječima rektor Nacionalnoga svetišta svetog Josipa, mons. Antun Sente uveo vjernike u misno slavlje, koje se je dana 2. lipnja 2021. godine posebno slavilo pod znakom zlatomisničkih svećenika.

Naime, u ovoj godini, kada se obilježava i Godina svetoga Josipa, pedesetak svećenika diljem Hrvatske slavi svojih 50 godina duhovnog, pastoralnog i svećeničkog djelovanja. Među tih pedeset svećenika nalazi se i ime supsidijara Nacionalnoga svetišta svetog Josipa, vlč. Zlatka Golubića, koji je svojim pastoralnim djelovanjem lijepa, tiha Božja prisutnost. Misno slavlje predvodio je mons. Juraj Jezerinac, vojni biskup u miru, koji je unatoč svojim visokim godinama i dalje silno aktivan u Crkvenoj zajednici, a ove godine slavi 55 godina svećeničke  i 30 godina biskupske službe. Uz mons. Juraja Jezerinca i vlč. Zlatka Golubića, uz mons. Antuna Sentea misnom je slavlju prisustvovao i mons. Ferdinand Vražić, te mons. Zvonimir Sekelj zagrebački kanonik i ovogodišnji zlatomisnik.

Homiliju 20. srijede Velike pobožnosti svetom Josipu izrekao je vlč. Zlatko Golubić, koji je propovijedao o veličini i važnosti svetoga Josipa u hrvatskome narodu prisjećajući se svojeg svećeničkog živogta: „Pedeset godina je prohujalo u službama onako kako su nas slali i kardinal Kuharić i sadašnji kardinal Josip Bozanić. Kroz to smo vrijeme propovjedili, poučavali, vodili, tješili, radovali se i strahovali s pukom. I sada mogu samo reći – hvala ti Gospodine. Večeras smo sabrani i u molitvi usmjerenoj svetom Josipu, najdivniji je to svetac iza nebeske Majke. Mogu reći kako se osjeća u Crkvi da raste pobožnost svetom Josipu. Kao vjernici otkrivamo njegovu moć, dobrotu, zaštitu i zagovor, sve ga više štujete, molite i zazivate. Čudesan je on svetac, tko bi mogao ikada zamisliti da će Bog čovjeka nazivati ocem, kao što Isus čini Josipu, a nama se dogodilo da Boga možemo zvati Oče naš“, rekao je između ostaloga u svojoj propovijedi vlč. Golubić.



Ni ove srijede posvećene svetom Josipu nije nedostajalo svjedočanstvo vjere, duhovni poticaj, kojega je uz već spomenute lijepe svećeničke obljetnice, sa vjernicima podijelio mons. Juraj Jezerinac. Mons. Antun Sente istaknuo je veliko svećeničko djelovanje mons. Jezerinca i pritom ga upitao u kojoj je službi najviše osjećao svoje svećeništvo.

„Svuda podjednako sam osjećao snagu svećenstva. Želja da budem svećenik rasla je u meni od djetinjstva. Ne mogu vam opisati, dragi vjernici koliko je to jako. Naime, rođen sam u blizini Krašića i odrastajući dobro sam poznavao bl. Alojzija Stepinca. On me je sve više oduševljavao svojim životom. Kada sam završavao osnovnu školu u Pribiću, Općina me je bila voljna stipendirati da idem u vojnu ili slikarsku akademiju. Ja sam i jedno i drugo odbio uz obrazloženje, da bih ja volio biti svećenik. S tadašnjim župnikom Vraneković išao sam u Zagreb u Međubiskupijsko sjemenište u kojemu me je tadašnji rektor ispitivao i rekao mi da sam sve dobro odgovorio, a ako ne budem znao odgovor na iduće pitanje neće me pustiti u sjemenište. Pitao me – koji je glavni grad Dalmatinaca, ja sam na to odgovorio Zagreb, a on će na to – prošao si.“

Mons. Antun Sente pritom je upitao mons. Jezerinca kakvu ulogu ima sveti Josip u njegovu životu. „Kada je preč. Marijan Radanović krenuo u gradnju crkve, Nacionalnoga svetišta svetog Josipa, prvo su mu rekli da ovdje nije predviđena gradnja crkve, a jedan je službenik rekao da može sagraditi crkvu, ali u bari - ovdje, a na to mu je rekao preč. Radanović – u redu, onda ćemo u bari graditi. Tada mi se posebno dojmio preč. Radanović kao čovjek velike ljubavi i veliki štovatelj svetoga Josipa“, rekao je mons. Jezerinac.

Nakon ispričanoga svjedočanstva, rektor Nacionalnoga svetišta svetog Josipa, mons. Antun Sente poklonio je zlatomisnicima prigodnu svijeću svetog Josipa.

Marta Marinović