HR
U organizaciji Ureda Zagrebačke nadbiskupije za vjeronauk u školi u srijedu 29. veljače u dvorani Vijenac Nadbiskupijskoga pastoralnog instituta održana je druga u nizu tribina "Zajednički vidici" s temom "Znanje i vjera".
Prvi uvodničar dekan Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu dr. Ante Vučković istaknuo je da je ljudska potreba za znanjem velika i da se ona u vjeri pojačava. Vjera produbljuje znanje još više, rekao je. Pitanja kako možemo oblikovati vlastiti život znanjem, što znači živjeti oslanjajući se na znanje, dovode do samog pitanja što je obrazovanje. Jedna od karakteristika obrazovanog čovjeka je da je sposoban snalaziti se. Kako se vjernik snalazi u svijetu jer njemu je potrebno neko drugo znanje, upitao je dr. Vučković te podsjetio kako "mi u kršćanstvu imamo mnoštvo odgovora, a zaboravili smo na koja su pitanja ovi odgovori. I ti odgovori koji su istiniti i duboki ne znače gotovo ništa ako se nije pobudilo pitanje. Najbanalniji odgovor postaje životni tamo gdje se pobudilo pitanje".
Dr. Vučković je također skrenuo pozornost da znanje štiti ljude od iluzija, prijevara i manipulacija. Naime, ako netko hoće manipulirati ljudima, onda ih ne sprečava tako da im ne dopušta informacije, nego tako da im daje samo odgovore. Vjernik ne dopušta da mu se ukradu sva pitanja. On nije onaj koji ima sve odgovore, ali ne dopušta da mu se ukradu temeljna ljudska pitanja, pitanja smisla života.
Vjeroučiteljima je izlagač poručio da je potrebno čitati poeziju, romane, susretati se sa svijetom koji nije moj. Nitko ne može ostati u svom svijetu i biti obrazovan čovjek. Obrazovanje je kao i vjera rast koji se tiče svakog čovjeka i to cjeloživotni rast, rekao je dr. Vučković.
Drugi uvodničar djelatnik Ministarstva vanjskih i europskih poslova i docent na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove dr. Daniel Miščin, nastavljajući se na prethodnika, postavio je pitanje odakle čovjeku glad za znanjem i kako se s tom glađu nosi. Tom je pitanju pristupio iz dva potpuno različita smjera, jednog uvjetno nazvanog naturalističkim i drugog metafizičkog. Približavajući prvi smjer spomenuo je Miroslava Krležu koji je u "Zastavama" ustvrdio da je želja za znanjem povezana sa životinjom u čovjeku. Da je čovjek toliko častohlepan da silno želi usavršiti tehniku pretvaranja svega što ima u mjenice, epolete i bankovne račune. "Mogli bismo to nazvati iskustvom tzv. pragmatične ljubavi. Volim, želim znati da bi se ljubavlju ili svojim znanjem nekako okoristio", pojasnio je.
Govoreći o drugom smjeru, dr. Miščin je istaknuo kako ono polazi od činjenice da potreba za znanjem nije vanjska, već se potreba za znanjem zakorjenjuje u pukotini koju svaki od nas nosi u svome biću. Ta se pukotina zatvara čežnjom za znanjem, odnosno samim znanjem, potrebom da se svijet i sebe u svijetu razumije, shvati i domisli.
Na to se nadovezuje pitanje je li znanje samo akademska činjenica, pitanje knjiga, indeksa, ocjena, valorizacija, je li to dovoljno. "Nije, jer čini mi se najuputnije o znanju reći da je znanje – ukoliko je ljudsko i ukoliko je eminentno ljudska sposobnost – oruđe dorastanja životu", rekao je dr. Miščin, dodavši da je domisliti sebe od pamtivijeka značilo biti boljim čovjekom. (ika / gk)
