Sveti Otac

Draga braćo i sestre dobar dan!

Današnjom katehezom o ženidbi zaključujemo niz kateheza o sakramentima. Taj nas sakrament uvodi u srce Božje nauma, koji je naum saveza sa svojim narodom, sa svima nama, naum zajedništva. Na početku knjige Postanka, prve knjige Biblije, kao kruna izvješća o stvaranju se kaže: "Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih… Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu i bit će njih dvoje jedno tijelo" (Post 1, 27; 2, 24).

Božja slika je bračni par: muškarac i žena; ne samo muškarac, ne samo žena, već oboje. To je slika Boga: ljubav, savez Boga s nama je predstavljen u tome savezu između muškarca i žene. I to je jako lijepo! Stvoreni smo zato da ljubimo, kao odraz Boga i njegove ljubavi. I u bračnoj vezi muškarac i žena ostvaruju taj poziv u znaku uzajamnosti i zajedništva punog života u kojem su se odlučili ostati zauvijek zajedno.
 
1. Kada jedan muškarac i jedna žena slave sakrament ženidbe, Bog, tako reći, se "odražava" u njima, utiskuje u njih svoje crte i neizbrisivi biljeg njegove ljubavi. Bračna je zajednica slika ljubavi Boga prema nama. I Bog je, naime, zajedništvo: tri osobe, Otac, Sin i Duh Sveti, žive oduvijek i zauvijek u savršenom jedinstvu. I to je upravo misterij ženidbe: Bog čini od dvoje supružnika jedan život. Biblija koristi jedan snažni izraz i kaže: "jedno tijelo", toliko je prisno jedinstvo između muškarca i žene u braku. I upravo to je misterij ženidbe: Božja ljubav koja se odražava u bračnom paru koji se odlučuje na zajednički život.

Zbog toga čovjek ostavlja svoju kuću, svoj roditeljski dom i ide živjeti sa svojom suprugom i tako se snažno povezuje s njom da njih dvoje postaje – kaže Biblija – jedno tijelo.

Ali vi, supružnici, sjećate li se toga? Jeste li svjesni velikog dara koji vam je Gospodin dao? To je pravi "vjenčani dar"! U vašoj je bračnoj zajednici odraz Presvetoga Trojstva i Kristovom milošću vi ste živa i vjerodostojna slika Boga i njegove ljubavi.
 
2. Sveti Pavao u poslanici Efežanima naglašava da se u kršćanskim supružnicima krije odraz jednog velikog misterija: odnosa koji je Krist uspostavio s Crkvom, a to je zaručnički odnos (usp. Ef 5, 21-33). Crkva je Kristova zaručnica. To je odnos. To znači da ženidba odgovara jednom točno određenom pozivu i mora se smatrati posvećenjem (usp. Gaudium et spes, 48; Familiaris consortio, 56). To je posvećenje: muškarac i žena su posvećeni u svojoj ljubavi.

Supružnicima se naime, na temelju toga sakramenta, dodjeljuje pravo i istinsko poslanje, da od najjednostavnijih, svakodnevnih stvari učine vidljivom ljubav kojom Krist ljubi svoju Crkvu, nastavljajući darivati život za nju, u vjernosti i u služenju.
 
3. Uistinu je divan naum koji je sadržan u sakramentu ženidbe! I ostvaruje se u jednostavnosti pa i krhkosti ljudskog života. Znamo dobro kroz kolike kušnje prolaze supružnici u svom životu… Važno je sačuvati vezu s Bogom, koja je u temelju ženidbenog veza. A prava je povezanost uvijek s Gospodinom. Kada obitelj moli, povezanost ostaje. Kada suprug moli za svoju suprugu a supruga za svog supruga, ta veza postaje jaka; jedno moli za drugo.

Istina je da u bračnome životu postoje mnoge teškoće; da rade, da nedostaje novaca, da djeca imaju probleme. Tolike teškoće. A mnogo puta muž i žena postaju pomalo razdražljivi i svađaju se. Svađaju se, to je tako, u svakom braku bude i svađa, ponekad lete i tanjuri. Ali ne smijemo biti tužni zbog toga, takvi smo mi ljudi. Tajna se krije u tome da je ljubav jača od trenutačne svađe i zbog toga uvijek savjetujem supružnike: ne dopustite da dan u kojem ste se posvađali mine a da se niste pomirili. Uvijek! A da bi se pomirili ne treba zvati Ujedinjene narode da dođu u kuću uvesti mir. Dovoljna je jedna mala gesta, pomilovati drugoga, ma kratki pozdrav: "Bok"! A sutra! A sutra sve opet ispočetka.

I to je život, tako treba ići kroz život, hrabro ići naprijed sa željom da ga se proživi zajedno. I to je nešto veliko, lijepo! Bračni je život nešto vrlo lijepo i moramo ga čuvati, uvijek čuvati djecu. U nekim drugim prigodama sam na ovom Trgu rekao nešto što je od velike pomoći u bračnom životu. To su tri riječi koje se uvijek moraju reći u kući: dopusti, hvala, oprosti. Tri čarobne riječi. Mora se tražiti dopuštenje: da ne bih bio nametljiv u bračnom životu. Oprosti, ali što misliš…? Oprosti, dopuštaš li mi…? Zatim reći hvala: zahvaliti bračnom drugu; hvala za ono što si učinio za mene, hvala ti na tome.

Ta ljepota zahvaljivanja! A budući da svi mi griješimo, ovu zadnju riječ je pomalo teško reći, ali je treba reći: oprosti. Dopusti, hvala i oprosti. S te tri riječi, s molitvom supružnika za suprugu i supruge za supruga, mirenjem uvijek prije nego završi dan, brak će napredovati. Tri čarobne riječi, molitva i uvijek se pomiriti. Neka vas Gospodin blagoslovi i molite za mene! (IKA)