Sveti Otac

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Danas se, u Italiji i nekim drugim zemljama, slavi Isusovo uzašašće na nebo, koje se zbilo četrdeset dana nakon uskrsnuća. Djela apostolska prenose tu epizodu, konačni oproštaj Gospodina Isusa od njegovih učenika i ovoga svijeta (usp. Dj 1, 2.9). Matejevo Evanđelje, pak, donosi Isusov nalog učenicima: poziv da idu, da pođu naviještati njegovu poruku spasenja svim narodima (usp. Mt 28, 16-20). "Ići", ili bolje "krenuti" postaje ključna riječ današnje svetkovine: Isus odlazi Ocu i zapovijeda učenicima da pođu prema svijetu. 

Isus odlazi, uzlazi na nebo, to jest vraća se Ocu koji ga je poslao u svijet. Izvršio što mu je bilo činiti i sada se vraća Ocu. Ali se ne radi o jednom odvajanju, jer on ostaje zauvijek s nama, u jednom novom obliku. Svojim uzlaskom, uskrsli Gospodin privlači pogled apostolâ – i naš pogled – prema nebeskim visinama da nam pokaže da je cilj našega puta Otac. Sâm on je rekao da će otići pripraviti nam mjesto u Nebu.

No, Isus ostaje prisutan i djelatan u događajima ljudske povijesti svojom moći i darovima, svojim Duhom; on je uz svakog od nas: i ako ga ne vidimo očima, on je tu! Prati nas, vodi, uzima nas za ruku i ponovno nas diže kada padnemo. Uskrsli Isus je blizu kršćanima koji su progonjeni i diskriminirani; blizu je svakom muškarcu i ženi koji pate. Blizu je svima nama, i danas je ovdje s nama na trgu; Gospodin je s nama! Vjerujete li to? Recimo dakle zajedno: Gospodin je s nama!

Kada se vraća u nebo Isus nosi Ocu jedan dar. Koji je to dar? Njegove rane. Njegovo je tijelo prelijepo, bez modrica, bez rana od bičevanja, ali on i dalje na svom tijelu nosi rane. Kada se vraća Ocu pokazuje mu rane i kaže: "Gledaj Oče, to je cijena oproštenja kojeg ti daješ". Kada Otac gleda Isusove rane oprašta nam uvijek, ne zato što smo mi dobri, već zato što je Isus platio za nas. Gledajući Isusove rane, Otac postaje milosrdniji. To je veliko Isusovo djelo danas u Nebu: pokazuje Ocu cijenu oproštenja – svoje rane. Lijepa je ta gesta koja nas potiče ne plašiti se tražiti oproštenje; Otac uvijek oprašta, jer gleda Isusove rane, gleda naš grijeh i oprašta ga. 

Ali Isus je prisutan također po Crkvi, koju je on poslao produžiti njegovo poslanje. Posljednja Isusova riječ učenicima je zapovijed "pođite": "Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode" (Mt 28,19). To je precizna zadaća! Kršćanska zajednica je zajednica "koja izlazi", "koja polazi". I više od toga: Crkva je rođena "u izlaženju". A vi ćete mi reći: a klauzurne zajednice? Da, i one, jer trajno "izlaze" molitvom, srca otvorena svijetu, Božjim obzorima. A starije osobe, bolesni? To vrijedi i za njih, oni to čine molitvom i sjedinjavanjem s Isusovim ranama.

Svojim učenicima Isus kaže: "ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta" (r. 20). Sami, bez Isusa, ne možemo učiniti ništa! U apostolskom radu nisu dovoljne naše snage, naši resursi, naše strukture, premda su i one nužne. Bez Gospodinove prisutnosti i snage njegova Duha naš rad, ma koliko dobro organiziran, pokazuje se nedjelotvornim. I tako idemo govoriti ljudima o tome tko je Isus.

A zajedno s Isusom prati nas i Marija, naša Majka. Ona je već u Očevu domu, ona je Kraljica neba i tako je zazivamo u ovom vremenu; ali kako je Isus s nama, hodi s nama, ona je Majka naše nade.

Nakon molitve Kraljice neba

S tugom u srcu molim za žrtve napetostî koje i dalje traju u nekim krajevima Ukrajine, kao i u Srednjoafričkoj Republici. Ponavljam svoj ožalošćeni apel svim sukobljenim stranama, da se nadiđu nerazumijevanja i strpljivo traži dijalog i pomirenje. Neka nam Marija, Kraljica mira, svima pomogne svojim majčinskim zagovorom.

Danas se slavi Svjetski dan sredstava društvene komunikacije, koja ima za temu komunikaciju u službi kulture susreta. Sredstva društvene komunikacije mogu osnažiti osjećaj jedinstva ljudske obitelji, solidarnost i zalaganje za dostojniji život za sve. Molimo da komunikacija, u svim svojim oblicima, bude doista u službi susreta među ljudima, zajednicama, narodima; susret utemeljen na poštivanju i uzajamnom slušanju.

Jučer je u Collevalenzi blaženom proglašena Maria Esperanza de Jésus, rođena u Španjolskoj kao María Josefa Alhama Valera, koja je u Italiji utemeljila družbu služavki i sinova milosrdne ljubavi. Neka njezino svjedočanstvo pomogne Crkvi naviještati posvuda, konkretnim i svakodnevnim djelima, beskrajno milosrđe nebeskog Oca prema svakoj osobi.

Pozdravljam sve vas, vjernike grada Rima i hodočasnike: obitelji, župne skupine, udruge, škole. Posebno pozdravljam vjernike iz Lyona i Pariza, kao i one iz Teksasa i Aulendorfa u Njemačkoj, te skupinu Talijana koji žive u Ulmu i Neu-Ulmu. Pozdravljam mlade i djecu koji su primili ili se pripremaju za primanje sakramenta potvrde te ih potičem da budu radosni Isusovi svjedoci. Pozdravljam članove zborova iz Palazzolo sull'Oglia i Longija. Poseban pozdrav brojnim talijanskim kampistima, koji su vrlo aktivni u solidarnosti, te biciklistima koji pokreću inicijativu „Jedan kilometar za Siriju".

Svima želim ugodnu nedjelju. Dobar tek i doviđenja, i molite za mene! (IKA)