Sveti Otac

Draga braćo i sestre, dobar dan!

U prošlu sam srijedu istaknuo duboku vezu između Duha Svetoga i Crkve. Danas ću započeti s nizom kateheza o otajstvu Crkve, otajstvu što ga svi mi živimo i čiji smo dio. Želim to učiniti pomoću izraza koji su vrlo prisutni u tekstovima Drugog vatikanskog koncila. Prvi je od tih izraza Crkva kao Božja obitelj.

Ovih sam se mjeseci u više navrata osvrnuo na prispodobu o rasipnom sinu ili, bolje, o milosrdnom ocu (usp. Lk 15, 11-32). Mlađi sin ostavlja očev dom, potroši sva dobra i odlučuje se vratiti jer je shvatio da je pogriješio, ali se ne smatra više dostojnim da bude sin i misli da će biti primljen kao sluga. Otac mu međutim trči ususret, grli ga, vraća mu dostojanstvo sina i priređuje slavlje. Ta prispodoba, poput drugih u Evanđelju, dobro pokazuje Božji naum s ljudskim rodom.

Koji je to naum? Odgovor glasi: učiniti od svih nas jednu obitelj njegove djece, u kojoj će se svatko osjećati da mu je Otac blizu i da ga ljubi, kao u evanđeoskoj prispodobi, u kojoj će svatko osjetiti toplinu koju pruža pripadnost Božjoj obitelji. U tome velikom naumu ima svoj korijen Crkva, koja nije neka organizacija nastala dogovorom nekolicine osoba, nego je – kao što nas je više puta podsjetio papa Benedikt XVI. – Božje djelo, rađa se upravo iz toga nauma ljubavi koji se postupno ostvaruje u povijesti. Crkva se rađa iz Božje želje da pozove sve ljude u zajedništvo s njim, u prijateljstvo s njim, štoviše da budemo dionici kao njegova djeca samoga božanskog života. Sama riječ "Crkva", od grčkog ekklesia, znači "saziv":

Bog nas okuplja, potiče nas da izađemo iz individualizma, iz težnje da se zatvaramo u same sebe i poziva nas da postanemo dio njegove obitelji. A taj poziv ima svoj izvor u samom stvaranju. Bog nas je stvorio zato da živimo u jednom dubokom odnosu s njim. I kada je taj odnos s njim, s drugim i sa čitavim stvorenim svijetom raskinut grijehom, Bog nas nije napustio. Čitava povijest spasenja je povijest Boga koji traži čovjeka, pruža mu svoju ljubav, prihvaća ga. Pozvao je Abrahama da bude otac mnoštvu, izabrao je izraelski narod da sklopi savez kojim će biti obuhvaćeni svi narodi i, u punini vremena, poslao je svoga Sina da se njegov naum ljubavi i spasenja ostvari u jednom novom i vječnom savezu sa čitavim ljudskim rodom. Kada čitamo Evanđeljâ vidimo da je Isus okupio oko sebe malu zajednicu koja prihvaća njegovu riječ, slijedi ga, dijeli njegov put, postaje njegova obitelj i s tom zajednicom on priprema tlo i gradi svoju Crkvu.

Odakle se dakle rađa Crkva? Rađa se iz najvišeg čina ljubavi na križu, iz otvorenog Isusova boka iz kojeg su potekli krv i voda, simbol sakramenata euharistije i krštenja. U Božjoj obitelji, u Crkvi, životna snaga je Božja ljubav koja se konkretizira u ljubavi prema njemu i prema drugima, svima, bez razlike i mjere. Crkva je obitelj u kojoj se ljubav daje i prima.
Kada se Crkva očituje? Slavili smo to pretprošle nedjelje; ona se očituje kada dar Duha Svetoga ispuni srca apostolâ i potakne ih da izađu i krenu naviještati evanđelje, šireći Božju ljubav.

I danas ima onih koji kažu: "Krist da, Crkva ne", kao i onih koji kažu: "ja vjerujem u Boga ali ne u svećenike". Ali upravo je Crkva ta koja nas vodi Kristu i koja nas vodi Bogu; Crkva je velika obitelj Božje djece. Sigurno da ima ljudske aspekte; oni koji je čine, pastiri i vjernici, imaju svoje mane, nesavršenosti, grijehe, i papa ih ima i to mnoge, ali lijepo je to što kada postanemo svjesni toga da smo grešnici nalazimo Božje milosrđe, koji uvijek oprašta. Ne zaboravite to: Bog uvijek oprašta i prima nas u svojoj ljubavi u kojoj nam oprašta i daje milosrđe. Neki kažu da je grijeh uvreda Bogu, ali i prilika da se ponizimo kako bi uvidjeli da postoji nešto ljepše: Božje milosrđe. Mislimo na to.

Zapitajmo se danas: koliko ljubim Crkvu? Molim li za nju? Osjećam li se dijelom obitelji Crkve? Što činim da ona bude zajednica u kojoj će se svatko osjećati prihvaćenim i shvaćenim, u kojoj će svatko osjetiti milosrđe i ljubav Boga koji obnavlja život? Vjera je dar i čin koji nas se osobno tiče, ali Bog nas poziva da živimo zajedno našu vjeru, kao obitelj, kao Crkva.
Molimo Gospodina, osobito u ovoj Godini vjere, da naše zajednice, čitava Crkva, budu uvijek prave obitelji u kojima obitava i koje nose Božju toplinu.