Papin nagovor uz molitvu Anđeo Gospodnji na svetkovinu Svete Marije Bogorodice 1. siječnja 2014.
Draga braćo i sestre, dobar vam dan i sretna nova godina!
Na početku nove godine svima želim mir i svako dobro. Moja želja je želja Crkve, to je kršćanska želja. Ona u sebi nema neki pomalo magični i fatalistički osjećaj vezan uz novi vremenski ciklus koji započinje. Mi znamo da povijest ima jedno središte: to je Isus Krist, utjelovljeni, umrli i uskrsli, koji je živ među nama; da ima jedan cilj: Božje kraljevstvo, kraljevstvo mira, pravde, slobode u ljubavi; i da ima jednu snagu koja je pokreće prema tome cilju: to je snaga Duha Svetoga. Svi imamo Duha Svetoga kojeg smo primili na krštenju, i on nas potiče napredovati na putu kršćanskog života, na putu povijesti, prema Božjem kraljevstvu.
Taj je Duh snaga ljubavi po kojoj je Djevica Marija začela; isti taj Duh nadahnjuje planove i pothvate svih mirotvoraca. Muškarce i žene koji grade mir upravo Duh Sveti pomaže, potiče ih da donose mir. Danas slavimo i svetkovinu Bogorodice Marije i Svjetski dan mira. Prije osam dana je odjeknuo Anđelov navještaj: "Slava na visinama Bogu i mir ljudima"; danas nam ga ponovno upravlja Isusova Majka, koja "u sebi pohranjivaše sve te događaje i prebiraše ih u svome srcu" (Lk 2, 19), da bi to postao naš zadatak i obaveza u godini koja započinje.
Tema ovog Svjetskog dana mira je "Bratstvo – temelj i put za mir". Bratstvo: tragom svojih prethodnika, počevši od Pavla VI., obradio sam tu temu u ranije objavljenoj poruci koju svima toplo preporučujem. U njoj polazim od uvjerenja da smo svi djeca jednoga nebeskog Oca, da smo dio iste ljudske obitelji i dijelimo zajedničku sudbinu. Otud proizlazi odgovornost svih da se zauzimaju da svijet postane zajednica braće koja se međusobno poštuju, koja se prihvaćaju u svojoj različitosti i jedni za druge brinu.
Pozvani smo također imati pred očima nasilja i nepravde prisutne u mnogim dijelovima svijeta koji nas ne smiju ostaviti ravnodušnima i pasivnima: svi se trebaju zauzeti za izgrađivanje uistinu pravednog i solidarnog društva. Jučer sam primio pismo od jednoga gospodina, možda je sada tu među vama, koji, upoznavši me s jednom obiteljskom tragedijom, u nastavku nabraja tolike današnje tragedije i ratove u svijetu te mi postavlja mi pitanje: što se to događa u čovjekovu srcu, što ga to navodi da sve to čini? I na kraju kaže: "Vrijeme je da to prestane". I ja mislim da je dobro da se prekine taj put nasilja, da se traži mir. Braćo i sestre, ponavljam riječi toga čovjeka: što se događa u čovjekovu srcu? Što se događa u srcu ljudskog roda? Vrijeme je da to prestane!
Iz svih krajeva svijeta vjernici danas uzdižu molitvu kojom mole od Gospodina dar mira i sposobnost da ga se donese u sve sredine. Neka nam na ovaj prvi dan u godini Gospodin pomogne da svi s većom odlučnošću krenemo putovima pravde i mira. I započnimo od vlastitoga doma! Pravda i mir u kući, među nama. Počinje se od vlastitog doma a zatim se ide dalje, na čitavo čovječanstvo. Ali moramo početi s vlastitim domom. Neka Duh Sveti djeluje u srcima, neka razbije zatvorenosti i tvrdokornost srca i dadne nam da se raznježimo pred slabošću Djetešca Isusa. Mir, naime, traži snagu krotkosti, nenasilnu snagu istine i ljubavi.
U ruke Marije, Otkupiteljeve Majke, stavljamo sa sinovskim pouzdanjem naše nade. Njoj, koja proteže svoje majčinstvo na sve ljude, povjeravamo vapaj za mirom narodâ pogođenih ratom i nasiljem, da hrabrost dijaloga i pomirenja prevlada nad napastima osvete, nadmoći, korupcije. Nju molimo da evanđelje bratstva, koje Crkva naviješta i svjedoči, uzmogne progovoriti svakoj savjesti i srušiti zidove koji sprječavaju neprijatelje da jedni u drugima prepoznaju braću. (IKA)