HR
Zadnjega dana Trodnevnice za blagdan Stepinčeva, misno slavlje je predvodio mons. dr. Valentin Pozaić, pomoćni biskup zagrebački.
Zagrebačka prvostolnica, 9. veljače 2012. godine, u 18 sati
Kad je mladi svećenik, Alojzije Stepinac bio imenovan Zagrebačkim nadbiskupom koadjutorom, pjesnik je popratio taj događaj značajnim stihovima. U potrazi za novim zagrebačkim nadbiskupom mnoge su se silnice izmiješale, ispreplitale se na putu njegova imenovanja. A vjerni je narod molio. O toj molitvi uporno upravljanoj Bogu, stihovi glase:
'Molitvama s tobom vodili smo boj, / Dok ne reče: Evo izabranik moj! / Odgovorom tvojim - bjesmo zadivljeni: / Zar je to, o Bože, - pastir izmoljeni? / Mlad i neznan tako - do pred koji dan, / Da, al' star vrlinom, - tebi dobro znan. / I ti skrovit bješe, - mlad se na križ pope! / Sluga tvoj i u tom, - u tvoje će stope. / Krvavog će znoja - mnogu prolit kap, / Udarit će ljuto - pastirski ga štap, / Bodljikama oštrim -mitra će procvasti, / Nadbiskupski prijesto - u križ će izrasti.' …
Je li to bila samo pjesnička, ili pak proročka inspiracija – patra Milana Pavelića? Daljnji tijek, svima nama dobro znan, svjedoči: da, to je bila proročka inspiracija. Novi je nadbiskup bio darovan kao svjetionik i kao predvodnik Crkvi i narodu Hrvata u već prijetećim kobnim vremenima.
O dva puta u životu, o putu dobra i zla, od davnina govori Psalam Prvi: jedan je put kulture života a drugi je put pošasti smrti. Jedna strana drži da u životu postoje načela i vrednote koje su stalne, postojane, nepromjenljive, utisnute u samu narav čovjeka: kao razumno umovanje, otvorenost transcendenciji, duhovna dimenzija postojanja, smisao i opravdanje života.
Druga pak strana drži da ne postoji ništa stalno, trajno, sve je relativno u vremenu i mjestu i okolnostima. Ljudsko bi postojanje bilo uokvireno, prizemljeno u ovozemnu materijalnu postojanost tehnološkog razvoja.
Unatoč tome nije moguće ugušiti pitanje: 'Što će uslijediti nakon ovoga zemaljskog života?' (GS 10). Drugi Vatikanski sabor podsjeća 'da se podno svih promjena nalazi mnogo toga što se ne mijenja' (GS 10) – postavlja pitanja i traži odgovore.
Pozvani smo govoriti o vrednotama koje nisu na prodaju: život, obitelj, odgoj a koje se zasnivaju, i njihovo je uporište, u univerzalnim načelima. Presudne vrednote za čovjeka i obitelj, narod i čovječanstvo, utemeljene su na naravnom zakonu, upisanom u samoj naravi čovjeka. Svjetlom razuma i vjere čovjek može iščitavati taj zakon iz svoga bića.
Dok je čovjek – čovjek: razumno biće, djelo Božje ljubavi, slika Božja – vrijedi nepromjenljivi naravni zakon. Ako budu sutra proizvodili čovjeka, kao industrijsku robu, na ovaj ili onaj način, i tako s njime raspolagali od začeća do smrti, pa se dostigne razdoblje gemo-čovjeka, koji ne će biti na sliku Božju, tada će očito morati vrijediti neki drugi zakoni. Kada se ukloni Boga jedinoga – na pozornicu stupaju mnogi raznovrsni bogovi.
Unatoč svemu, manipulirani čovjek, čovjek (kako se kaže) isprana mozga, „homo politicus“, partijski čovjek, ideološki čovjek – uvijek ostaje čovjek, ponekad u smanjenim dometima; ostaje baštinik ljudskog dostojanstva: slobode i odgovornosti, da po svom uzvišenom pozivu u ljubavi donosi plod za život svijeta (OT 16): bilo u mikro bilo u makro-dimenzijama.
Prošlih smo se dana naslušali začudnih antropologija i sofizama o čovjeku malom i velikom, moćnom i slabom. Morali smo slušati svakojaka govorenja o prvenstvu nekih interesa jednih nad temeljnim pravom na život drugih. Povod je bio novo-planirani zakon o umjetnoj, in vitro oplodnji. Sukladno zacrtanome, giljotina je proradila, nije zarđala: Glave članova 'Nacionalnog povjerenstva za medicinsku oplodnju' već su se otkotrljale. Istini za volju: mandat im nije istekao, zakon se nije promijenio; promijenila se partija. Izjavu ministra o početku ljudskog života, hrvatski su biskupi ocijenili kao 'nestručnu, nehumanu, ideološki motiviranu'.
Vraća li se to '45., kad je vrijedilo: Drug komesar je rekao: 'Nema Boga!' i - nema Boga. Danas drug komesar kaže: 'Nema čovjeka-embrija!' i - nema čovjeka-embrija. Za jedne može biti, u razna doba – za druge ne. Ovisi o procjeni i samovolji pojedinca-partijca. Skojevci su opet u modi. Ignorancija i arogancija imaju pravo javnosti. Notorna je komunistička ideologija: sve što nije na liniji partije, tim samim je osuđeno kao rigidno i konzervativno, klero-fašističko. Takvih smo se floskula naslušali 50 godina tijekom udružene zločinačke komunističke diktature u 20. stoljeću.
Takvi se stavovi danas opravdavaju prizivom na 21. stoljeće. Po očitovanoj ignoranciji i aroganciji, koju do danas nitko nigdje nije demantirao, mogli bi pripadati u 21. stoljeće - prije Krista! Tamo nekamo gdje nema ni embriologije, ni Dekaloga, ni Hipokrata. Kako je moguće u državi Hrvatskoj, danas, zastupati tako ekstremno rigidne i zaostale, ideološki zaslijepljene partijske stavove? Jednostavno: Moguće je – jer u Hrvatskoj nije provedena lustracija.
Na te začudne pojave reagirala je 'Građanska inicijativa' pozivom na akciju: 'I ja sam bio embrij'. Htjelo se podsjetiti da svaki ljudski život počinje začećem, da je embrio od početka istinito ljudsko biće, baštinik dostojanstva i nepovredivih prava ljudske osobe, da ima pravo na poštovanje i temeljno pravo na život (Ivan Pavao II, Evangelium vitae, 1995, 60; Donum vitae 1987, I, 1).
Na Markov trg, poslano je, i zaprimljeno, putem elektronske pošte, silno mnogo zahtjeva za očitovanjem o takvoj izjavi. Umjesto odgovora, Predsjednik vlade prezreo je te „emaile“, i nazvao ih: „spam“ = smeće.
Valja se upitati: Znači li to da su za Predsjednika vlade i svi ti hrvatski građani, koji su se usudili iznijeti svoje mišljenje, također: „spam“ = smeće?! Koji si predsjednik vlade, demokratske, može to dopustiti, i opstati? Može onaj - totalitarne, iz '45.!
A u raspravi, na ekranu, pridruži se već od prije poznata glasna podvala emocionalne naravi: žena koja pod svaku cijenu mora dobiti dijete. Ona ima pravo na dijete, kao na stvar ili kućnog ljubimca. Prije više godina neke su ženske demonstrativno šetale po Jelačić placu i po Maksimiru, s djecom iz in vitro oplodnje, a nikada nisu odgovorile na tada postavljeno pitanje: 'Što je s onom mnogobrojnom djecom koja se nikada ne će moći prošetati?' – jer jedna su zaleđena, a druga iskorištena kao biološki materijal, i tome slično. Tu emocija nema.
A tih je, žrtvovanih, ako se smije vjerovati napisima, u Hrvatskoj, desetak tisuća, okruglo govoreći; jer, već smo navikli da su ljudi brojevi: bili oni mali ili veliki, stari ili mladi. Nije li nacistička propaganda iskorištavala emocionalnu stranu kad su se, u školskim i domaćim zadaćama, obračunavali preveliki troškovi za one, prigodno nazvane: beskorisni jedači i balast egzistencije.
Pitanje poštivanja ljudskog života, na svim njegovim razvojnim razinama, pitanje je ljudskosti i pravednosti, pitanje je ljubavi prema čovjeku. Ljubav prema životu, kultura života, u temeljima je blagoslova obitelji i naroda. Govorio je blaženi Alojzije Stepinac: 'Jake i sretne Hrvatske - nema bez jakih, fizički i moralno zdravih i zadovoljnih hrvatskih obitelji. A tih opet ne će biti bez čestitih moralno i fizički zdravih i sretnih pojedinaca, bez zdrave, brojne i valjane djece' (Propovijedi. Poruke. Govori 1934-1940, Zagreb 2000, 480).
Poznata je izjava Martina Luthera Kinga, gdje među ostalim kaže: 'Kukavičluk pita: Je li sigurno? Taština pita: Je li popularno? … A savjest pita: Je li ispravno? … Dođe trenutak kad čovjek mora zauzeti poziciju koja nije sigurna … ni popularna, pa, ipak, potrebno ju je zauzeti zato što je ispravna” - jednostavno: zato što je etička, moralna, ljudska, Božja!'
A gdje je danas savjest? Na prežalosnom sramotnom procesu, iz onih drugarskih, navodno antifašističkih vremena, čula se riječ čovjeka smirene savjesti, riječ Blaženika: 'Moja je savjest čista!'.
Ta je savjest bila nježna, osjetljiva na dobro i zlo, Bogu i čovjeku vjerna – po uzoru na poniznu Službenicu Gospodnju, Blaženu Djevicu Mariju. Po zagovoru nebeske Majke Marije molimo i mi pjesnikovim stihovima: 'Čuj, Božansko Srce, naših srca krik: / Daj da k tebi vodi tvoj nas miljenik' – blaženi Alojzije. Amen.
