Naslovna » Dokumenti » Riječ Nadbiskupa

Riječ Nadbiskupa

Homilija nadbiskupa Dražena Kutleše prigodom 100. obljetnice dolaska Franjevaca trećoredaca glagoljaša na Ksaver

Poznato je da prvih devet slova glagoljice (az, buki, vjedi, glagolju, dobro, jest, živjeti, zelo, zemlji) imaju značenje i izriču poruku: „Ja koji poznajem slova govorim da je vrlo dobro živjeti (na) Zemlji.“ Želi se kazati da su poznavanje slova i pismenost temelj dobroga života.
Poznavanje pisma i time poznavanje Pisama, poznavanje je i Krista, reći će sv. Jeronim. A upravo je zajedništvo s Kristom temelj i pretpostavka dobroga života na Zemlji. Vi ste, draga braćo franjevci, u svome poslanju, svome pastoralnom, dušobrižničkom i karitativnom radu toga bili svjesni i nudili ste konkretnu pomoć, pouku, utjehu, nadu i duhovnu hranu sakramenata svojim vjernicima u duhu vašega utemeljitelja sv. Franje Asiškoga.

Sveti Franjo je bio čovjek radikalne skromnosti i predanosti siromaštvu. Njegov život bio je odraz riječi koje je sam izgovorio: „Gdje je ljubav i mudrost, ondje nema ni straha ni neznanja. Gdje je strpljivost i poniznost, ondje nema ni srdžbe ni pometnje. Gdje je siromaštvo u veselju, ondje nema ni pohlepe ni lakomosti.“ Te nas riječi potiču na život u jednostavnosti i ljubavi prema bližnjima. U današnjemu svijetu, u kojemu materijalizam, relativizam i individualizam izrazito prevladavaju, ova je poruka i te kako aktualna pa bi se gornja izreka glagoljskih slova mogla parafrazirati na sljedeći način: „Ja koji poznajem ljubav i mudrost mogu posvjedočiti da je vrlo dobro živjeti na zemlji“.

Imamo li danas doista mudrih ili samo stručnjaka za ovo ili ono područje? Imamo li onih koji svjedoče da je ljubav predanje i žrtva, a ne tek egoistična potreba koja treba biti zadovoljena? Jesmo li uopće svjesni da bez mudrosti koja dolazi od Boga i bez ljubavi koja se žrtvuje neće biti ni dobro ni moguće živjeti na zemlji?

4.12.2023.

Homilija nadbiskupa Kutleše na đakonskom ređenju

Molimo, stoga, Mariju, majku Crkve i majku naše vjere da nas uvijek podupire na našem putu, riječima pape Franje:
„Pomozi, Majko, našu vjeru!
Otvori nam uši za Riječ, da čujemo Božju riječ i prepoznamo Božji glas i Božji poziv.
Probudi u nama želju da slijedimo njegove korake,
da iziđemo iz svoje zemlje i prihvatimo njegovo obećanje.
Pomozi nam da nas dotakne njegova ljubav da bismo ga mogli dotaknuti svojom vjerom.
Pomozi nam da se potpuno pouzdamo u njega, da vjerujemo u njegovu ljubav,
nadasve u trenutcima nevolje i križa, kada je naša vjera pozvana rasti.
Posij u našu vjeru radost Uskrsloga.
Podsjeti nas da onaj tko vjeruje nikada nije sam.
Nauči nas gledati Isusovim očima, da on bude svjetlo na našem putu.
I da to svjetlo vjere sve više raste u nama kako bi svanuo onaj dan koji ne poznaje zalaska,
koji je sam Krist, tvoj Sin, naš Gospodin! Amen.“

25.11.2023.

Homilija nadbiskupa Kutleše prigodom predaje relikvija bl. Alojzija Stepinca o obljetnici posvete crkve sv. Antuna Padovanskog na Svetom Duhu

Relikvije su fizički ostaci svetaca, ili predmeta povezanih s njima, koji se čuvaju i časte zbog njihove duhovne vrijednosti i povezanosti s Božjom milošću. Ova praksa ima svoje temelje u ranim danima kršćanstva i duboko je ukorijenjena u vjerničkoj pobožnosti i u vjeri Katoličke Crkve.

Čašćenje relikvija ima nekoliko važnih aspekata. Prvo, ono omogućuje vjernicima povezati se s duhovnim naslijeđem određenog svetca, inspirirati se njegovim primjerom te zadobiti pomoć na svome putu svetosti. Časteći relikvije, vjernici mogu osjetiti prisutnost svetaca te moliti za njihov zagovor i pomoć.

Drugo, čašćenje relikvija je izraz poštovanja prema svetosti i žrtvi svetaca koju vjernici prepoznaju i cijene te izražavaju svoju zahvalnost Bogu za darove koje je dao Crkvi kroz njihove živote.

Treće, čašćenje relikvija ima liturgijski aspekt izražen u liturgijskim slavljima i blagdanima povezanima s određenim svetcima. Relikvije su simboli vjere i tradicije, pružajući vjernicima osjećaj povezanosti s poviješću Crkve i njezinim svetcima. U mnogim slučajevima čašćenje relikvija pomaže rastu vjere, jačanju vjerske zajednice kao i poticanju dubljeg razumijevanje vjere i duhovnosti.

24.11.2023.

Homilija nadbiskupa Kutleše prigodom posvete crkve Majke Božje Lurdske u Zagrebu

Draga braćo i sestre, današnja posveta Crkve prilika je da osvijestimo kolike milosti primamo slaveći svakodnevno u ovom prostoru beskrvnu Isusovu žrtvu, žrtvu novoga i vječnog saveza. Blaženi Alojzije je u propovijedi, koju je 1937. godine izrekao na ovome mjestu, kazao: „Svaka žrtva, koja će se na ovom oltaru Bogu prikazivati, bit će ljestve, po kojima će svaki dan sam Bog, sam Spasitelj silaziti s neba na zemlju i ujedno će preko tih ljestava uznositi naše molbe i naše uzdahe na nebo. (…) Tako će preko ovoga svetog oltara dati i nama blagoslov na nebu i na zemlji.“ Mi danas Bogu prinosimo zahvalnu pjesmu za blagoslove koje smo primili i posvećujemo ovaj dom molitve njemu na slavu.

Neka ovo bude mjesto gdje ćete svakodnevno prepoznavati svoju i Isusovu žeđ i odakle će teći rijeke milosti za ovaj grad, naše obitelji, Domovinu i cijeli svijet tako potreban mira i zaštite Majke Božje. „Bog je spreman dati nam sve ono što nam je potrebno za tijelo i dušu.“ Neka usliši naše molitve po zagovoru Majke Božje Lurdske, blaženoga Alojzija Stepinca, sluge Božjega o. Ante Antića i svih Božjih ugodnika našega naroda čiju snažnu prisutnost osjećamo danas.

19.11.2023.

Propovijed nadbiskupa Kutleše prigodom biskupskog ređenja mons. Ferenca Fazekasa

Pastir treba ovladati svojom naravi i strastima, da njime ne upravljaju. Neki od Kristovih učenika bili su vrlo gorljivi i nagli: htjeli su da oganj siđe s neba i proguta one koji su ih razgnjevili zbog čega ih je Gospodin prekorio jer su time pokazali da ne razumiju prirodu njegova poslanja. Samo onaj tko ima vlast nad svojim strastima, sposoban je upravljati Crkvom Božjom, narodom koji mu je povjeren.

Pastir treba voditi brigu o načinu na koji živi i govori, kako bi bio uzor onima koji su pod njegovom skrbi. Pavao upozorava Timoteja da bude „uzor vjernicima u riječi, u vladanju, u ljubavi, u vjeri, u čistoći.“ (1Tim 4, 12). Na to je i sam apostol Pavao pazio, u odnosu na sebe i svoju službu. Krotio je i zarobljavao svoje tijelo kako i sam ne bi bio isključen nakon što je drugima propovijedao (usp. 1 Kor 9, 27).

11.11.2023.

Nadbiskupova homilija na svetkovinu Svih svetih

Na ovom svetom mjestu, gdje se zemaljsko i nebesko dodiruju u tajanstvenoj igri, osjećamo također duboku duhovnu povezanost s Majkom Božjom Marijom, sa svima svetima i anđelima koji nas prate na zemnim putovima. Proslavljeni građani nebeske Crkve naši su zagovornici, naši svjetionici na putu vjere, naša nebeska braća i sestre. Oni su, baš kao i mi, nosili svoje zemaljske križeve, ali su sada postali dijelom otajstvene nebeske liturgije.
U sjeni križa, koji je jednako simbol Kristove patnje kao i vječne slave, mi smo rođeni na novi, neumrli život kroz sakrament krštenja. Tu, pod tim istim križem, živimo kao hodočasnici koračajući prema vječnosti. I, na koncu, u toj istoj, blaženoj sjeni, prelazimo prag iz ovog svijeta u obećanu vječnost.

1.11.2023.

Homilija nadbiskupa Kutleše na misi prigodom 25. obljetnice proglašenja blaženim kardinala Alojzija Stepinca

Blaženi Alojzije, čovjek poput nas, volio je život, poštovao je svačiji život, neovisno o nacionalnoj, ideološkoj, rasnoj ili klasnoj pripadnosti, ali je znao da vrijednost života nije vezana samo uz horizonte ove zemlje. Znao je – Bog je temelj života, po njemu jesmo, On nas je stvorio i htio. Pa iz toga temelja proizlazi nepovrjedivo dostojanstvo svakoga ljudskog bića.

Svaka filozofija, ideologija ili zakon koji progovara o čovjeku, a da ne uzima u obzir ovu temeljnu istinu završava u laži, a nerijetko i u krvi. Oslobođenje od Boga u ime čovjeka, zapravo, dokida čovjekovo dostojanstvo. Pokazale su to, i dokazale svojim postupcima, sve totalitarne ideologije dvadesetog stoljeća – fašizam, nacizam i komunizam. Iznova to pokazuju „nove“ ideologije. Suvremene ideologije ne inzistiraju na mijenjanju čovjeka „izvana“ modelirajući njegovo društveno uređenje. One to čine mnogo podmuklije, „iznutra“, dovodeći u pitanje zakone upisane u samu bit čovjeka. Ulazeći u samu narav čovjeka, negiraju prirodne zakone, negiraju stvorenost čovjeka kao slike Božje – kao muškarca i žene – dovodeći tako u pitanje temelje obitelji i temelje samog društva.

30.9.2023.

Homilija nadbiskupa Kutleše prigodom proslave 25. obljetnice dolaska s. Karmelićanki u M. Bistricu

Čast mi je danas biti među vama u prigodi obilježavanja 25. obljetnice utemeljenja vašeg samostana, ovdje u Mariji Bistrici. Ovaj se Karmel može ponositi dvostrukom milošću. Kamen temeljac ove građevine blagoslovio je sveti papa Ivan Pavao II., a točno prije 25 godina dolazak sestara u samostan upriličen je uz njegov drugi posjet prilikom proglašenja blaženim kardinala Alojzija Stepinca. Tako su ovaj rukotvoreni i nerukotvoreni dom na poseban način pod zaštitom svetoga Pape i blaženog Kardinala. Meni je radost danas biti s vama dijelom te milosti i slijediti put mojih časnih prethodnika blaženoga kardinala Alojzija i blagopokojnog kardinala Franje koji su shvatili da nema prave plodnosti njihove biskupske službe ni dobra duša, koje su im povjerene, bez vaše neprestane molitve i žrtve.

25.9.2023.

Pismo nadbiskupa Kutleše vjeroučiteljima na početku školske godine

U pripremi za nove vjeronaučne i odgojne aktivnosti, trebamo imati na umu naše učenike, posebno one koji prvi put sjedaju u školske klupe. Djeca i mladi predstavljaju neprocjenjivo blago za obitelji, Crkvu i društvo u cjelini. To blago povjerava se onima kojima vjerujemo. Stoga je ključno na početku školske godine iznova osvijestiti vrijednost naše misije i važnost škole kao neizostavnog mjesta ljudskog, kulturnog, društvenog i duhovnog rasta i sazrijevanja.

Biti vjeroučitelj jedan je od uzvišenijih poziva koji netko može primiti. Dostojanstvo našeg poziva temelji se na Isusu Kristu – Učitelju od kojega svi učimo. Poučavanje o vjeri u školi znači aktivno sudjelovati u poslanju Crkve. Vjeronauk u školi omogućuje važan dijalog između religije, Crkve i društva, posebice u području odgoja i obrazovanja, što je jedan od najefikasnijih načina humanizacije svijeta i povijesti. Jedan od aktualnih ciljeva obrazovanja je pomoći učenicima razviti svoj identitet te ih osposobiti za suživot s drugima, za otvorenost i dijalog, međusobno poštovanje i prihvaćanje.

21.9.2023.

Homilija nadbiskupa Kutleše na 300. Zavjetnom hodočašću vjernika grada Zagreba u Mariju Bistricu

I naš hod kroz zamršene situacije suvremenog svijeta često završava u raznim idolopoklonstvima što vode u ropstvo grijeha, možda čak teže od onog u koje je upadao izraelski narod. Suvremena nam idolopoklonstva mijenjaju pogled na život, na naš osobni hod kroz ovo vrijeme i prostor. Mijenjaju pogled na nas same i na ljude koji s nama žive. Ali „sad je vrijeme milosno, evo sad je vrijeme spasa“ (2Kor 6,2). Ovaj trenutak hodočašća i boravka u Marijinom svetištu vrijeme je u kojemu nastaju nutarnje promjene i životni zaokreti.
Ovo naše hodočašće jest i susret s Marijom, Isusovom i našom Majkom. A „marijanska svetišta, velika i mala, mogu biti povlaštena mjesta susreta s njezinim Sinom kojega nam ona iznova daje. Kršćanin kreće na put s Marijom putovima vjere, putovima ljubavi, putovima svijeta, da se uspne do Kalvarije i da ondje bude kraj nje poput ljubljenoga učenika kojemu je Krist povjerio svoju majku, do dvorane Posljednje večere da od njezina uskrsloga Sina ondje primi dar Duha Svetoga“, Dar Duha Tješitelja, Duha Branitelja na našim životnim putovima.

10.9.2023.

Prethodna 1 2 3 4 5 Sljedeća