Ljubav u istini (Caritas in veritate), 29. lipnja 2009.
Enciklika o cjelovitome ljudskom razvoju u ljubavi i istini upućena biskupima, prezbiterima, đakonima, posvećenim osobama, vjernicima laicima i svim ljudima dobre volje.
Papa Benedikt XVI. u enciklici nastavlja i produbljuje analizu i razmišljanje Crkve o socijalnoj tematici koja je već bila predmetom enciklike pape Pavla VI.
Populorum progressio, objavljene prije 40 godina.
U njoj je Pavao VI. zacrtao neke magistralne crte još uvijek aktualne za integralni razvoj čovjeka i suvremenog svijeta. Ljubav je načelo na kojemu počiva socijalni nauk Crkve. Ciljeve humanog razvitka na svim područjima ljudskog života moguće je postići samo ljubavlju rasvijetljenom razumom i vjerom. Sadašnja financijska i gospodarska kriza u svijetu pogađa čovječanstvo. Zato papa poziva sve odgovorne ljude u politici, gospodarstvu i financijskom sustavu da poduzmu sve kako bi ljude zaštitili od dalekosežnih gospodarskih kataklizmi. Bolja je budućnost moguća samo ako svi odgovorni ponovno otkriju temeljne etičke vrijednosti, na kojima je moguće graditi bolji svijet.
U gospodarstvu profit ne smije biti jedini kriterij i cilj.
Papa podsjeća suvremeno društvo na temeljna načela koja su nezaobilazna za izgradnju humanijeg svijeta u bliskoj budućnosti. Evanđelje nas podsjeća kako čovjek ne živi samo o kruhu. Golema ljudska žeđ danas se ne može utažiti samo materijalnim dobrima. Čovjekov je obzor mnogo viši i prostraniji. Svaki program razvoja danas mora voditi računa i o duhovnom rastu osobe koja je obdarena tijelom i dušom. Ovaj integralni razvoj na koji socijalni nauk Crkve stalno ukazuje ima svoj orijentacijski kriterij: „ljubav u istini“.
Izvor: KS
U nadi spašeni (Spe salvi), 30. studenoga 2007.
Enciklika vrhovnog svećenika biskupima, prezbiterima i đakonima, zavjetovanim osobama i svim vjernicima laicima o kršćanskoj nadi.
„Spe salvi facti sumus“ - „U nadi smo spašeni“ (Rim 8, 24), rekao je sveti Pavao Rimljanima, ali i nama. Prema kršćanskoj vjeri, „otkupljenje“, dakle spasenje, nije jednostavna, ni za što vezana datost.
Otkupljenje nam je, naime, dano u smislu da nam je dana pouzdana nada, zahvaljujući kojoj se možemo lakše nositi sa sadašnjošću.
Sadašnji trenutak, ma koliko težak bio, može se živjeti i prihvatiti ako vodi ka nekom cilju, ako u taj cilj možemo biti sigurni te ako je cilj toliko velik da opravdava trud koji je uložen u prijeđeni put.
Izvor: KS
Bog je ljubav (Deus caritas est), 25. prosinca 2005.
Enciklika biskupima, prezbiterima i đakonima, posvećenim osobama i svim vjernicima laicima o kršćanskoj ljubavi.
Deus caritas est (Bog je ljubav), nastupna je enciklika pape Benedikta XVI. Joseph Ratzinger je već prije svrstan među najveće suvremene teologe što dolazi do izražaja i u ovoj enciklici. Papa preuzima i obrađuje u dva dijela temu iz Prve Ivanove poslanice (14, 6): „Bog je ljubav, i tko u ljubavi ostaje, u Bogu ostaje, i Bog u njemu.“
U prvom dijelu enciklike Papa filozofski, filološki i teološki obrađuje pojam „ljubav“ polazeći od starogrčkog pojma „eros“, koji označava prvenstveno tjelesnu ljubav te analizira različite oblike ljudske ljubavi. Na kraju svoje razmatranje uzdiže do nadnaravne ljubavi između Boga i čovjeka. U drugom dijelu enciklike Papa naglašava da Crkva treba izvršavati zapovijed ljubavi koju je dobila od svog Učitelja, Isusa Krista.
Ona to čini preko karitativne djelatnosti, započete još u prvim stoljećima njezinog postojanja u obliku službe pomaganja potrebitima koja se zvala „diakonia“. Nakon ukazivanja na neka pogrešna shvaćanja karitativnog rada Crkve tijekom povijesti, u okviru čega podsjeća na dugu i plodnu tradiciju socijalnog nauka Crkve, Papa pojašnjava što bi on uistinu trebao biti. Enciklika završava poticajem na molitvu kojom bi karitativni rad trebao biti nadahnut i obogaćen.
Izvor: KS
Enciklike na internetu: vatican.va
