Sestra M. Krizina Bojanc, na krštenju Josefa, rođena je 14. svibnja 1885. u selu Zbure (kod Šmarjetskih Toplica u Sloveniji) kao drugo od šestoro djece majke Marije (rođene Bizjak) i oca Mihaela. U Družbu Kćeri Božje ljubavi ušla je 28. prosinca 1921. u trideset i šestoj godini života. Tri godine nakon nje u Družbu je ušla i njezina sestra Angela - s. M. Alfonza. Sestra Krizina redovničke je zavjete položila 28. srpnja 1923. Prve dvije godine bila je u službi u samostanu Betanija kod Sarajeva, potom u Marijinu domu na Palama, pa u Breškama i Tuzli. Dana 16. travnja 1939. na vlastitu je molbu ponovno raspoređena u Marijin dom gdje je ostala do kraja svoga života.
Obavljala je jednostavne poslove. Brinula o stoci i radila u polju. Prala, krpala i glačala robu. Bila je vrlo plahe naravi, k tome i vrlo blaga, i prema ljudima i prema domaćim životinjama. Sestra M. Regina Golčić o njoj je rekla da je bila "uzorna redovnica, jednostavna, skromna, savjesna i marljiva", a s. M. Rafaela Blatnik da je bila "vrlo pobožna, ponizna, tiha i za primjer svima". Sestra M. Valerija Trgovčević posvjedočila je da su "čitav njezin život i rad bili neprekidna molitva", a s. M. Gumberta Smolin da je jedan svećenik franjevac o njoj rekao: "Imate zaista svetu sestru."
Sestre su joj se rado povjeravale. Sestra Valerija o njoj je rekla: "Dobrotom i finoćom privlačila je ta priprosta sestrica pa si joj se mogao i povjeriti bez bojazni da će otkriti kazano joj..."
Sestra Krizina posebno je štovala Majku Božju. Krunicu je molila u svakoj prilici. O Majci Božjoj je govorila: "Marija, naša dobra Majka! Naša sigurna pomoćnica."
Tri dana prije nego će je s njezinim sestrama iz Marijina doma na Palama četnici zarobiti, s. Krizina bila je u Sarajevu. Njezina joj je sestra Angela - s. Alfonza, čuvši o neprestanoj pucnjavi oko Pala, tada rekla: "Seko draga, dođite u Sarajevo da vas ne ubiju." Ona joj je na to odgovorila: "Neće nas nitko ubiti, mi nismo nikome ništa skrivile, ni nažao učinile..."
preuzeto sa stranice www.kblj.hr/drinskemucenice