Euharistijom nas Isus nasićuje potrebnim dobrima i smislom života

19.6.2022.

Papin nagovor uz molitvu Anđeo Gospodnji u nedjelju, 19. lipnja 2022.

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Danas se u Italiji i drugim zemljama slavi svetkovina Presvetog Tijela i Krvi Kristove. Euharistija ustanovljena na Posljednjoj večeri bila je poput odrednice jednoga puta na kojem je Isus nagovijestio određenim znakovima, osobito množenjem kruhova, što čitamo u evanđelju današnje liturgije. Isus se brine za mnoštvo koje ga slijedilo, kako bi slušalo Njegovu riječ i kako bi Ga oslobodio od mnogih zala. Blagoslivlja pet kruhova i dvije ribe, razlama ih, te ih učenici dijele.

Evanđelje govori kako su svi jeli i nasitili se. U Euharistiji svatko može iskusiti ovu konkretnu Gospodinovu pažnju, tko s vjerom prima Tijelo i Krv Kristovu ne jede samo, već se i nasićuje. Jesti i nasititi se, riječ je o dvije temeljne potrebe koje se u Euharistiji ispunjavaju. Jeli su svi, piše sveti Luka. Na izmaku dana učenici savjetuju Isusu otpustiti mnoštvo, kako bi moglo poći tražiti hranu. No Učitelj želi to providjeti, onima koji su ga slušali želi dati jesti. Čudo kruhova i riba ne događa se na izvanredan način, već gotovo potajno, kao na svadbi u Kani. Kruh biva umnožen i dijeli se.

Dok blaguje, mnoštvo shvaća da se Isus brine za sve. To je Gospodin prisutan u Euharistiji, zove nas da budemo stanovnici Neba, no shvaća da postoji put koji moramo proći ovdje na Zemlji. Ako imam malo kruha u torbi, On to zna i pobrinut će se. Ponekad postoji rizik ograničiti Euharistiju na jednu nejasnu dimenziju, kao da je nešto blistavo i miriše na tamjan, ali daleko od neprilika svakidašnjice. U stvarnosti su Gospodinu bitne sve naše potrebe, počevši od temeljnih te On želi dati primjer učenicima govoreći: “Podajte im vi jesti”, onom mnoštvu kojega je slušalo toga dana.

Naše euharistijsko klanjanje nalazi svoju potvrdu kada se brinemo za bližnjega, kako to čini Isus. Kraj nas postoji glad za hranom, ali i za društvom. Postoji glad za utjehom, prijateljstvom, za dobrim raspoloženjem, za pažnjom. Postoji glad da budemo evangelizirani. To nalazimo u Euharistijskom kruhu: Kristovu pažnju i brigu za našim potrebama i poziv da isto tako činimo s onime koji je pokraj nas. Potrebno je jesti i dati jesti. Ne samo da nam je potrebno jesti, već i nasititi se. Mnoštvo se nasitilo izobiljem hrane, ali i radošću i divljenjem jer je hranu primilo od Krista. Naravno da imamo potrebu jesti, ali i nasititi se, znati da nam hrana dolazi po ljubavi. U Tijelu i Krvi Kristovoj nalazimo njegovu prisutnost, njegov život koji je darovao za svakog od nas.

Ne daje nam samo pomoć kako bismo krenuli dalje, već samoga sebe. Postaje naš suputnik. Ulazi u naše okolnosti. Osjeća naše samoće, ponovno dajući smisao i entuzijazam, to nas nasićuje. Kada daje smisao našem životu, našim tamama, našim sumnjama – to nas nasićuje. Smisao koji nam daje Gospodin, to nam daje ono više što svi tražimo. Prisutnost Gospodinova – jer u toplini njegove prisutnosti naš se život mijenja, bez njega bio bi zaista taman, tmuran. Klanjajući se Tijelu i Krvi Kristovoj zatražimo ga sa srcem: ‘Gospodine, daj mi svagdašnji kruh kako bih pošao dalje. Gospodine, nasiti me svojom prisutnošću’.

Neka nas Djevica Marija nauči klanjati se živomu Kristu u Euharistiji i dijeliti ga s braćom i sestrama.


Nakon Angelusa

Draga braćo i sestre!

Jučer su u Sevilli proglašeni blaženima neki redovnici iz dominikanske obitelji: Angelo Marina Álvarez i devetnaest drugova; Giovanni Aguilar Donis i četvorica drugova iz Reda propovjednika; Isabella Sánchez Romero, redovnica Reda svetog Dominika, i Fruttuoso Pérez Marquez, laik dominikanski trećoredac. Svi su ubijeni iz mržnje prema vjeri u vjerskom progonu koji se zbio u Španjolskoj u kontekstu građanskog rata iz prošlog stoljeća. Njihovo svjedočanstvo prianjanja uz Krista i oproštenje njihovim ubojicama pokazuju nam put prema svetosti i potiču nas da život učinimo prinosom ljubavi Bogu i našoj braći. Pljesak za nove blaženike.

Krik boli mnogih ljudi kojima nedostaje osnovna humanitarna pomoć i koji su prisiljeni napustiti svoje domove bježeći od nasilja i dalje dolazi iz Mjanmara. Pridružujem se apelu biskupa te ljubljene zemlje, da međunarodna zajednica ne zaboravi stanovništvo Mjanmara, da se poštuje ljudsko dostojanstvo i pravo na život, bogomolje, bolnice i škole. I blagoslivljam danas ovdje predstavljenu zajednicu Mjanmara u Italiji.

Sljedeće srijede, 22. lipnja, počinje X. Svjetski susret obitelji koji će se održati u Rimu i istodobno diljem svijeta. Zahvaljujem biskupima, župnicima i onima koji rade u pastoralu obitelji koji su pozvali obitelji na trenutke razmišljanja i slavlja. Posebno zahvaljujem supružnicima i obiteljima koji će svjedočiti obiteljsku ljubav kao poziv i put svetosti. Sretan im susret želim!

A sada pozdravljam sve vas, Rimljane i hodočasnike iz raznih zemalja, posebno učenike škole London Oratory School. Pozdravljam polaznike prvog tečaja pastorala i prihvaćanja “Vita nascente”; vjernike iz Gragnana i članove biciklističke udruge “Pedale Sestese” iz Sesto San Giovannija. I ne zaboravimo mučenički ukrajinski narod, narod koji pati. Želio bih da u svima vama ostane jedno pitanje: što ja danas činim za ukrajinski narod? Molim li? Zauzimam li se za njega? Pokušavam ga razumjeti? Što danas činim za ukrajinski narod? Neka svatko odgovori u svome srcu.

Želim svima ugodnu nedjelju. Ne zaboravite, molim vas, moliti za mene. Dobar tek i doviđenja!

Za svećenike

Kontakt

Zagrebačka nadbiskupija
Tiskovni ured

Kaptol 31, 10 000 Zagreb
Tel/ fax: 01/4894 878
Mob: 099/ 4894 878
tiskovni@zg-nadbiskupija.hr