Riječ Svetog Oca

 
Draga braćo i sestre, želim vam blagoslovljenu nedjelju!

Danas nam evanđelje prikazuje Isusa na lađi sa svojim učenicima, na Tiberijadskom jezeru. Iznenada dolazi žestoka oluja i lađa je u opasnosti da potone. Isus, koji je spavao, budi se, zaprijeti vjetru i nasta velika utiha (vidi Mk 4,35-41).

Ali zapravo, ne budi se on, nego oni njega! Uz toliki strah, učenici su ti koji bude Isusa. Večer prije, Isus je bio taj koji je rekao učenicima da uđu u lađu i prijeđu jezero. Bili su stručni, bili su ribari, i to je bilo njihovo životno okruženje; ali bi ih oluja mogla dovesti u poteškoće. Čini se da ih Isus želi iskušati. No, ne ostavlja ih same, ostaje s njima na lađi, miran, čak štoviše, spava. A kad nasta oluja, on ih svojom prisutnošću umiruje, ohrabruje, potiče na više vjere i prati ih izvan opasnosti. Možemo si postaviti pitanje: Zašto se Isus tako ponaša?

Ojačati vjeru učenika i učiniti ih hrabrijima. Zapravo, iz toga iskustva oni izlaze svjesniji Isusove snage i njegove prisutnosti među njima, a onda i jači i spremniji u suočavanju s drugim preprekama i poteškoćama, uključujući i strah da se odvaže naviještati Evanđelje. Nakon što s Njim svladaju ovaj ispit, moći će se suočiti s mnogim drugim ispitima, sve do križa i mučeništva, kako bi donijeli Evanđelje svim narodima.

A Isus čini isto i s nama, osobito u Euharistiji: okuplja nas oko sebe, daje nam svoju Riječ, hrani nas svojim Tijelom i Krvlju, a zatim nas poziva da krenemo u dubinu, da prenesemo svima ono što smo čuli i da dijelimo sa svima ono što smo primili, i to u svakodnevnom životu, čak i onda kada je teško. Isus nas ne štedi od nevolja, ali nam, ne napuštajući nas, pomaže da se s njima suočimo. Isus nas ohrabruje. Tako i mi, pobjeđujući ih uz njegovu pomoć, sve više učimo prionuti uz Njega, pouzdati se u njegovu moć, koja daleko nadilazi naše mogućnosti, nadvladavajući neizvjesnosti i kolebanja, zatvorenosti i predrasude, i to činiti hrabrošću i veličinom srca govoreći svima da je Kraljevstvo nebesko prisutno, da je ovdje i da s Isusom uz sebe možemo učiniti da zajedno raste preko svake prepreke.

Zapitajmo se dakle: znam li se u trenucima kušnje sjetiti vremena u kojima sam iskusio prisutnost i pomoć Gospodina u svom životu? Promislimo… Kad dođe neka oluja, dopuštam li da me obuzme uznemirenost ili se privijam uz Njega - u tim unutarnjim olujama - kako bi pronašao smiraj i mir, u molitvi, u tišini, u slušanju Riječi, u klanjanju i u bratskom dijeljenju vjere?

Neka nam Djevica Marija, koja je ponizno i hrabro prihvatila Božju volju, neka nam u teškim trenucima napuštenosti u Njemu podari mir.

Nakon molitve

Draga braćo i sestre,
pozdravljam sve vas, hodočasnike iz Rima, Italije i raznih drugih zemalja.

Posebno pozdravljam vjernike iz Sant Boi de Llobregat (Barcelona) i one iz Barija. Pozdravljam sudionike manifestacije “Biraj život”, zbor “Edelweiss”, iz sekcije Alpini iz Bassano del Grappa i bicikliste koji su iz Bollatea stigli biciklom.

Nastavljamo moliti za mir, posebno u Ukrajini, Palestini, Izraelu. Gledam zastavu Izraela. Danas sam to vidio kad sam došao iz crkve Svetih Četrdeset mučenika, to je poziv na mir! Pomolimo se za mir! Palestina, Gaza, Sjeverni Kongo… Pomolimo se za mir! I mir u Ukrajini, koja toliko pati, neka bude mir! Neka Duh Sveti prosvijetli umove vladara, usadi im mudrost i osjećaj odgovornosti, da izbjegavaju svaki postupak ili riječ koja potiče sukobe i da umjesto toga odlučno ciljaju na mirno rješavanje sukoba. Potrebno je pregovaranje.

Prekjučer je preminuo otac Manuel Blanco, franjevac koji je četrdeset i četiri godine živio u crkvi Svetih Četrdeset mučenika i svetoga Pasquala Baylona u Rimu. Bio je poglavara, ispovjednik, čovjek od savjeta. Sjećajući se njega, želio bih se sjetiti brojne braće franjevaca, ispovjednika, propovjednika, koji su krsili i još uvijek krase Rimsku Crkvu. Hvala im svima!

I želim svima ugodnu nedjelju. Molim vas, ne zaboravite moliti za mene. Dobar tek i do viđenja!