Draga braćo i sestre, dobar dan!
Evanđelje liturgije ove nedjelje donosi nam živopisnu domaću sliku s Martom i Marijom, dvjema sestrama koje pružaju Isusu gostoprimstvo u svom domu (usp. Lk 10, 38-42). Marta se odmah laća posla da se pokaže gostoljubivom domaćicom prema gostima, dok Marija sjeda do Isusovih nogu da ga sluša. Tada se Marta obraća Učitelju i traži od njega da kaže Mariji da joj pomogne. Martina se pritužba ne čini neumjesnom; naprotiv, osjećamo da joj trebamo dati za pravo. Pa ipak, Isus joj odgovara: „Marta, Marta! Brineš se i uznemiruješ za mnogo, a jedno je potrebno. Marija je uistinu izabrala bolji dio, koji joj se neće oduzeti“ (Lk 10, 41-42). To je odgovor koji iznenađuje. Ali Isus mnogo puta stubokom preokreće naš način razmišljanja. Zapitajmo se, dakle, zašto Gospodin, premda cijeni Martinu velikodušnu brigu, kaže da se Marijinu stavu ima dati prednost.
Martina „filozofija“ kao da je ova: prvo dužnost, a tek onda zadovoljstvo. Gostoprimstvo se, naime, ne sastoji od lijepih riječi, već zahtijeva primiti se posla u kuhinji, potruditi se učiniti sve što je potrebno da se gost osjeća potpuno dobrodošlim. Isus to vrlo dobro zna. I priznaje Martino zalaganje i trud. Međutim, želi joj dati do znanja da postoji novi red prioriteta, različit od onog kojeg se do tada držala. Marija je naslutila da postoji „bolji dio“ koji treba staviti na prvo mjesto. Sve ostalo dolazi kasnije, kao mlaz vode koji izvire iz izvora. I tako se pitamo: a što je taj „bolji dio“? To je slušanje Isusovih riječi. U Evanđelju se kaže: „Marija… sjede do nogu Gospodinovih i slušaše riječ njegovu“ (r. 39). Primijetimo ovo: nije slušala stojeći, radeći druge stvari, nego je sjedila do Isusovih nogu. Shvatila je da On nije gost kao drugi. Na prvi pogled se čini da je došao primiti, jer treba hranu i smještaj, ali zapravo Učitelj je došao dati nam sebe sama po svojoj riječi.
Isusova riječ nije apstraktna, to je učenje koje dotiče i oblikuje život, mijenja ga, izbavlja iz neprozirne tame, ispunja ga zadovoljstvom i ulijeva radost koja ne prolazi: Isusova riječ, to je taj bolji dio koji je izabrala Marija. Zato joj Marija daje prvo mjesto: zastaje i sluša. Ostalo će doći kasnije. To ne umanjuje vrijednost praktičnog služenja, ali ono ne smije prethoditi, nego mora proizlaziti iz slušanja Isusove riječi, mora biti oduhovljeno njegovim Duhom. U protivnom se svodi na brigu i uznemirivanje za mnoge stvari, sve se svodi na besplodni aktivizam.
Braćo i sestre, iskoristimo ovo vrijeme odmora da se zaustavimo i slušamo Isusa. Danas je sve teže naći slobodne trenutke za meditaciju. Za mnoge je tempo rada frenetičan, iscrpljujući. Ljeto može biti dragocjeno vrijeme za otvoriti Evanđelje i čitati ga polagano, bez žurbe, po jedan odlomak svaki dan, mali odlomak Evanđelja. I to nam pomaže ući u tu Isusovu dinamiku. Iskusimo poticajnost tih stranica, zapitajmo se kakav je naš život, moj život, je li i u kojoj mjeri u skladu s onim što Isus govori. Zapitajmo se na poseban način: kad započnem dan, bacam li se bezglavo na stvari koje moram obaviti ili prvo tražim nadahnuće u Božjoj riječi? Pokatkad započinjemo dane kao po nekom automatizmu, činimo stvari… kao kokoši. Ne smijemo to. Moramo započinjati dan prije svega gledajući Gospodina, uzeti njegovu Riječ, kratki tekst, ali da nam bude nadahnuće u našim danima. Ako ujutro izađemo iz kuće držeći u mislima jednu Isusovu riječ, dan će nam zasigurno biti obilježen tom riječi, koja ima moć usmjeravati naše postupke prema onome što Gospodin želi.
Neka nas Djevica Marija nauči izabrati bolji dio, koji nam se nikada neće oduzeti.
Nakon Angelusa
Draga braćo i sestre!
U Ellwangenu, u Njemačkoj jučer je proglašen blaženim Ivan Filip Jeningen, svećenik Družbe Isusove, koji je živio u Njemačkoj u drugoj polovici 17. stoljeća. Svoju je službu obavljao među stanovništvom ruralnog područja vojvodstva Württemberg. Taj neumorni navjestitelj Evanđelja išao je ljudima svih društvenih slojeva, nošen velikim apostolskim duhom i posebnom marijanskom pobožnošću. Neka nam primjer i zagovor ovoga svećenika pomognu osjetiti radost naviještanja evanđelja našoj braći. Pljesak novom blaženiku!
Ponovno izražavam svoju blizinu narodu Šri Lanke. Draga braćo i sestre, pridružujem vam se u molitvi i potičem sve strane da traže mirno rješenje sadašnje krize, posebno u korist najsiromašnijih, poštujući prava sviju. Pridružujem se vjerskim vođama u molbi upućenoj svima da se suzdrže od svih oblika nasilja i da pokrenu proces dijaloga za opće dobro.
Izražavam također svoju stalnu blizinu stanovništvu Ukrajine koje proživljava mučeništvo i na koje svaki dan pada kiša projektila. Zar je tako teško shvatiti da rat samo izaziva razaranje i smrt, udaljava narode jedne od drugih, zatire istinu i dijalog!? Molim se i nadam se da će se svi međunarodni čimbenici zaista potruditi da se pregovori nastave, a ne da se potpiruje besmisao rata.
Iduće nedjelje, ako Bog da, poći ću u Kanadu. Zato se sada želim obratiti svim stanovnicima te zemlje. Draga braćo i sestre iz Kanade, kao što znate, doći ću među vas prije svega u Isusovo ime, kako bih susreo i zagrlio domorodačke narode. Nažalost, u Kanadi su mnogi kršćani, uključujući neke članove vjerskih ustanova, pridonijeli politici kulturne asimilacije koja je u prošlosti, na različite načine, nanosila ozbiljnu štetu domorodačkim zajednicama. Zato sam nedavno u Vatikanu primio neke skupine, predstavnike domorodačkih naroda, kojima sam izrazio bol i solidarnost zbog zla koje su pretrpjeli. A sada se spremam poduzeti jedno pokorničko hodočašće, koje će, nadam se, uz Božju milost, pridonijeti već započetom putu ozdravljenja i pomirenja. Unaprijed vam zahvaljujem na svim radovima na pripremi i na gostoprimstvu koje ćete mi iskazati. Hvala svima! I molim vas da me pratite molitvom.
A sada pozdravljam vas, dragi Rimljani i hodočasnici, posebno redovnice družbi Sestre od Uskrsnuća i Misionarke Presvetog Srca, koje održavaju svoje generalne kapitule u Rimu. Pozdravljam vjernike iz Hermandad de la Virgen de las Nievesa, Los Palacios y Villafrance (Sevilja) i mlade koji sudjeluju na formaciji pokreta Regnum Christi. Mladi su baš bučni!
Sa zadovoljstvom uzvraćam pozdrave koje su mi uputili mladi sudionici Giffoni Film Festivala, koji je ove godine posvećen „nevidljivima“, odnosno ljudima gurnutima na margine i isključenima iz društvenog života. Hvala i čestitke! Pozdravljam također djecu Bezgrješne.
Želim svima ugodnu nedjelju i, molim vas, ne zaboravite moliti za mene. Dobar tek i doviđenja!
